Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #10 | Page 104

Izašavši napolje, smeteno se okretao oko sebe, dok mu bradati nije pokazao u pravcu galame, a kada se sasvim okrenuo na tu stranu, zapazio je nekakav rumeni odsjaj u noćnoj tami. Krenuo je ka njemu. Nedaleko ispred sebe video je gomilu čiji su grleni glasovi bili izvor buke koju je uporedio sa lavežom. Svi su se okupili oko velike vatre i jedne sićušne prilike uz sam njen obod. Video ju je, sićušnu priliku, zgrčenu i drhteću. Podsetila ga je na nekoga, a onda se setio na koga. Rukavom svoga džempera, koji mu je groteskno visio i više no pre boravka u ćeliji, obrisao je oči, utirući onaj izvor toplote na licu. Više mu nije bio potreban, bilo mu je sve manje hladno i sve manje se tresao. Nož je prebacio iz levice u desnicu, prolazeći prve ljude koji su prekidali viku i pomerali se u stranu, videvši ga. Uskoro je ono što je bilo daleko rumenilo, postala slika u crvenom, a špalir koji se pred njim otvarao formirao je put. Jasan put sa svojim logičnim krajem. Izbor je odavno načinjen, još jednom je ponovio sebi i čvršće stegao drvenu dršku. FAKAT POSLEDNJI GRAD - Deo prvi - POTRAGA Aleksandar Celtik Petrović Kada je najveći i nasvetliji srpski i svetski um, Nikola Tesla, izumeo elek-triku, ili, bolje rečeno, ukrotio munje i gromove, izmestio ih iz onih trenu-taka njihove sadašnjosti u kojima su do tada jedino obitavale, usmerio ih u pravcu budućnosti i namenio ih vaskolikom Srpstvu, i ne samo Srpstvu, na ljudske i patriotske celji, verovao je kao čovek, kao naučnik i, konačno, kao pravoslavni Srbin da je i sam točak ljudskog prosperiteta pogurao nizbr-dicom, dajući mu tako ubrzanje koje će biti dovoljno da taj isti svet zaboravi i ostavi iza sebe sve nesreće, bedu, jad i čemer kojom je istorija uvek obilo-vala, te da će mu pomoći da dostigne sreću koja bi rezultirala stvaranjem Raja na zemlji. Isti taj Nikola Tesla, trn u oku svih zavidnih amerikanskih naučničkih i kvazinaučničkih favorita, svih onih slavoljuvibivih i samodovoljnih zavisnika od platežnih jedinica njihovih mecena i, naravno, samim tim i svih tih boga-tih samoživaca koji bi sve učinili, ali baš sve, da su mogli da ga kontrolišu i sve blagodetne proizvode njegovog uma zadrže u službi ugađanja sop-stvenom narcisoidnom komoditetu, je još davne i, sada već pradavne, 1920. godine, dakle pre skoro jednog veka, u jednom intervjuu rekao: "Mi živimo u vremenu tehničkih otkrića bez presedana, koja vode sve potpunijem ovladavanju silama prirode i neutralisanju vremena i prostora. Ali ovaj razvoj, iako doprinosi našem komforu, udobnosti i sigurnosti života, ne ide u pravcu istinske kulture i prosvetljenja. Sasvim suprotno, on je destruktivan za ideale... Stvarni uzrok propasti naroda je nesposobnost čovečanstva da reši SOCIJALNE, MORALNE i DUHOVNE probleme. Sve dok je borba za egzistenciju takva da samo najprilagođeniji mogu da prežive, postoji zdrav razvoj vladavine individualizma. Kada se mehanizmi reakcija eliminišu iz individue, originalni napor i inicijativa suzbiju, a kreativne sposobnosti naruše, rasa postepeno tone u divljaštvo i nestaje. Sličan kraj preti današnjoj civilizaciji." Da! Baš tako. I sada, stotinak godina kasnije, sve je mnogo jasnije nego što se činilo velikom naučniku početkom prošloga veka. Na žalost, sve što je nastajalo iz najbolje želje i volje da se pomogne bližnjem, izopačeno je i upotrebljeno baš za ono za šta nije trebalo. Ali, zašto je Nikola Tesla bio toliko superioran i u ovom našem slučaju toliko bitan da nađe sebi mesto i u ovom predgovoru? Zato što je znao! Znao je da je čovek samo jedna destruktivna i, povrh svega, Argus Books Online Magazine 104