Izašavši napolje, smeteno
se okretao oko sebe, dok mu
bradati nije pokazao u
pravcu galame, a kada se
sasvim okrenuo na tu stranu,
zapazio je nekakav rumeni
odsjaj u noćnoj tami. Krenuo
je ka njemu. Nedaleko
ispred sebe video je gomilu
čiji su grleni glasovi bili izvor
buke koju je uporedio sa
lavežom. Svi su se okupili
oko velike vatre i jedne
sićušne prilike uz sam njen
obod. Video ju je, sićušnu
priliku, zgrčenu i drhteću.
Podsetila ga je na nekoga, a
onda se setio na koga.
Rukavom svoga džempera,
koji mu je groteskno visio i
više no pre boravka u ćeliji,
obrisao je oči, utirući onaj
izvor toplote na licu. Više
mu nije bio potreban, bilo
mu je sve manje hladno i sve
manje se tresao. Nož je
prebacio iz levice u desnicu,
prolazeći prve ljude koji su
prekidali viku i pomerali se u
stranu, videvši ga. Uskoro je
ono što je bilo daleko
rumenilo, postala slika u
crvenom, a špalir koji se
pred njim otvarao formirao
je put. Jasan put sa svojim
logičnim krajem. Izbor je
odavno načinjen, još jednom
je ponovio sebi i čvršće
stegao drvenu dršku.
FAKAT
POSLEDNJI GRAD - Deo prvi - POTRAGA
Aleksandar Celtik Petrović
Kada je najveći i nasvetliji srpski i svetski um, Nikola Tesla, izumeo
elek-triku, ili, bolje rečeno, ukrotio munje i gromove, izmestio ih iz
onih trenu-taka njihove sadašnjosti u kojima su do tada jedino
obitavale, usmerio ih u pravcu budućnosti i namenio ih vaskolikom
Srpstvu, i ne samo Srpstvu, na ljudske i patriotske celji, verovao je kao
čovek, kao naučnik i, konačno, kao pravoslavni Srbin da je i sam točak
ljudskog prosperiteta pogurao nizbr-dicom, dajući mu tako ubrzanje
koje će biti dovoljno da taj isti svet zaboravi i ostavi iza sebe sve
nesreće, bedu, jad i čemer kojom je istorija uvek obilo-vala, te da će
mu pomoći da dostigne sreću koja bi rezultirala stvaranjem Raja na
zemlji.
Isti taj Nikola Tesla, trn u oku svih zavidnih amerikanskih naučničkih i
kvazinaučničkih favorita, svih onih slavoljuvibivih i samodovoljnih
zavisnika od platežnih jedinica njihovih mecena i, naravno, samim tim i
svih tih boga-tih samoživaca koji bi sve učinili, ali baš sve, da su mogli
da ga kontrolišu i sve blagodetne proizvode njegovog uma zadrže u
službi ugađanja sop-stvenom narcisoidnom komoditetu, je još davne i,
sada već pradavne, 1920. godine, dakle pre skoro jednog veka, u
jednom intervjuu rekao:
"Mi živimo u vremenu tehničkih otkrića bez presedana, koja vode sve
potpunijem ovladavanju silama prirode i neutralisanju vremena i
prostora. Ali ovaj razvoj, iako doprinosi našem komforu, udobnosti i
sigurnosti života, ne ide u pravcu istinske kulture i prosvetljenja. Sasvim
suprotno, on je destruktivan za ideale... Stvarni uzrok propasti naroda
je nesposobnost čovečanstva da reši SOCIJALNE, MORALNE i DUHOVNE
probleme. Sve dok je borba za egzistenciju takva da samo
najprilagođeniji mogu da prežive, postoji zdrav razvoj vladavine
individualizma. Kada se mehanizmi reakcija eliminišu iz individue,
originalni napor i inicijativa suzbiju, a kreativne sposobnosti naruše,
rasa postepeno tone u divljaštvo i nestaje. Sličan kraj preti današnjoj
civilizaciji."
Da! Baš tako. I sada, stotinak godina kasnije, sve je mnogo jasnije
nego što se činilo velikom naučniku početkom prošloga veka. Na žalost,
sve što je nastajalo iz najbolje želje i volje da se pomogne bližnjem,
izopačeno je i upotrebljeno baš za ono za šta nije trebalo.
Ali, zašto je Nikola Tesla bio toliko superioran i u ovom našem slučaju
toliko bitan da nađe sebi mesto i u ovom predgovoru? Zato što je znao!
Znao je da je čovek samo jedna destruktivna i, povrh svega,
Argus Books Online Magazine
104