Nik De Monte
Šapat suza
Uli?ne svetiljke su još neko vreme prkosile maglovitom
jesenjem jutru i izlaze?em suncu, a onda zažmurile
i sakrile svoje žute staklene o?i do slede?e ve?eri, kada
?e opet pojuriti tamu, teraju?i je da se sakrije iza opustelih
krošnji starog drve?a. Gradi? u predgra?u Toronta, još
je spavao nevinim snom. Tu i tamo, poneki automobil ve?
je hitao prema centru, žure?i da se što pre utopi u svakodnevnu
vrevu velegrada, kao da mu je dosadio mir i spokoj
provincije. Prvo su se probudile ptice, otresle rosu sa
krila i žu?nom prepirkom najavile ra?anje zubatog sunca,
a onda su se i doma?e ma?ke tromo uputile ka svojim
gazdaricama, umorne od neprespavane no?i pune jurnjave
po tamnim krovovima prizemnih ku?ica, pore?anih sa
obe strane glavne ulice.
I upravo u jednoj od tih ku?a, obojenoj jarko-žutom
bojom, sa stubovima i nadstrešnicom na ulaznim vratima
i poplo?anom stazom, koja se isticala na besprekorno
ure?enom vrtu sa engleskom travom, stanovala je
dvadesetšestogodišnja devojka, po imenu Kejt. Svi su govorili
da je prava lepotica, mada ona sebe nije tako doživljavala.
Znala je da je privla?na sa tim bledim tenom koji joj
je davao aristokratski izgled, plavim o?ima i bujnom sme?om
kosom, ali više je želela da je prepoznaju po intelektu
kojim se nenametljivo isticala u društvu.
Diplomirala je na prestižnom koledžu, na odseku za
novinarstvo, i ve? dve godine radila u lokalnom ?asopisu
kao novinar. Talenat i ljubav prema žurnalistici nasledila
je od oca, jednog od osniva?a tog lista, pa je bilo sasvim
normalno da krene o?evim putem. Kada je napunila
dvadeset godina, ubedila je roditelje da je vreme da se
osamostali. Iako su bili neodlu?ni, ipak su popustili svojoj
jedinici. „To je normalno“, ube?ivala je majka oca, „mladi
danas brže sazrevaju, pametniji su a i lakše ?e pro?i kroz
život. Ustalom, Kejt je pametna i zna da vodi ra?una o sebi.“
Ocu nije bilo pravo da se njegova ljubimica odvoji od
njega, ali znao je da je žena u pravu. Prodali su porodi?no
imanje u Kenori, gradi?u severozapadno od Toronta
na granici sa Minesotom, odakle su se i doselili, i ?erki kupili
malu ku?u na svega deset minuta hoda od njih. Kejtinom
oduševljenju nije bilo kraja. Sa uživanjem ju je preuredila
po svom ukusu, što joj nije bilo teško obzirom na
solidna primanja. U tome joj je pomogla njena prijateljica
iz detinjstva, Meri, koja nije štedela komplimente i oduševljenje.
Bila je niža i nešto starija od Kejt, punijeg stasa
i prose?ne lepote, plemenitog srca i tople duše. Svetlo
-sme?a kosa do ramena, koja se pri krajevima blago uvijala
u bezbrižne detinje lokne i blago zarumenjeni obrazi
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
73