pored prozora nadaju?i se da
?e ga ugledati na ulici. Za to
vreme u centralnoj bolnici,
mladi doktor je raz-govarao
sa svojim osobljem. Okupili
su se oko kreveta na kom je
ležao mladi? od tridesetak
godina. Dovezli su ga no?as
oko pola tri. Spasioci su na
vreme izvukli nje-govo telo
iz reke, na vreme kako su
sre?no izjavili za lo-kalnu
televiziju. Pitali su se šta je
tog mladog ?oveka na-teralo
na pomisao da sebi oduzme
život. Svakodnevica je teška,
nesnošljiva ponekad, ali se
ljudi bore za svoje par?e
neba, za neki bolji život.
Ubrzo je stigao i psihijatar.
Sredove?ni ?ovek sa ri?om kosom i brkovima. Tiho je zamolio kolege da
se povuku jer je želeo nasamo da ostane sa mladi?em. Kroz suze im je
objasnio da mu je to sestri?. Pognutih glava i bez progovorene re?i svi
su napustili sobu. Kada je posle više od dva sata otvorio o?i, prvo što je
izgovorio ugledavši lice svog ujaka bilo je: „Znaš Mile nije otišao u
Ameriku! Nije! Pojeo sam ga, pe?enog. Smrdeo je, mnogo je smrdeo,
onako kako smrde pe?eni ugojeni pacovi, onako kako smrde izdajice i
lažovi. I nju sam pojeo, ali ne na isti na?in! Ona je mršava, premr-šava,
a nisam ja pas da glo?em kosti!“
Ujak ga je gledao sa sažaljenjem i pozvao sestru. Mladi? je nastavio
svoju pri?u: „Za razliku od njega, ona je mirisala slatko. Voleo sam je,
stvarno sam je voleo, zato je i nisam skuvao kao kokošku! Njoj sam
pojeo dušu! Onako u slast, lagano, kao supu baka Vere!“ U tom trenutku
u sobu su ušle Anja i medicinska se-stra. Anja je ostala kraj dovratka i
gledala ga je. Videvši je, iz o?iju mu je buknuo plamen, prosiktao je
kroz zube, sa prepuno zlobe: „Kako ?eš dalje bez duše, kako ?eš dalje
bez Mileta? Ko ?e te sada tešiti!“ Po?eo je zlokob-no da se smeje,
njegov smeh joj je zvu?ao kao da se sam Sotona smeje. Istr?ala je na
ulicu. Tada je sve shvatila. Tr?ala je prašnjavim ulicama, ni sama nije
znala gde se uputila. Tr?ala je bez cilja, nije upravljala svojim telom.
Ose?ala se kao da je bez duše ostala. Znala je da je ona kriva. Danima
je sedela u tami svoje sobe, traže?i po ?oš-kovima ostatke svog života.
Pokušavala je da sakupi ono malo što joj je od duše ostalo, ali nije
uspevala. Gde god bi se okrenula, videla bi njegov lik i ?ula onaj
zlokobni smeh i one re?i: „Kako ?eš sada bez duše, kako ?eš sada bez
Mileta!“ Po milioniti put je ?itala ?lanak iz novina, kako je lokalna
policija u parku, pored reke otkrila leš mladi?a identifikovanog kao Mile
S. Telo su pronašli prolaznici. U toku uvi?aja svi su ose?ali nesnosan
smrad koji ih je podse?ao na smrad ucrvljalog mesa. Uzrok smrti još
uvek nepoznat.
On je svakodnevno govorio iste stvari, kako je Miletu pojeo telo, a
Anji dušu. Kako su ljudi gladni, kako smo primorani da jedemo jedni
druge da bi opstali. Svet je ništavan i sumoran, glad vreba iza svakog
?oška i svi smo u opasnosti. Glad sve napada.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
55