I
Strahinja
postade
hladan. Iako je znao da
nastavak
razgovora
u
ovakvoj atmosferi ne može
dovesti do ishoda koji je on
želeo, sada nije mogao
odustati. Ipak, pokušao je
blagim tonom.
- Ljupka, šta sam ti
skrivio?
Na nju nije imao uticaja
ni ton, ni samo njegovo
pitanje. Odgovor je znao
unapred.
- Nisi ništa - odgovori
ona.
- Pa zašto me, onda,
izbegavaš?
Pitanje
je
bilo
postavljeno
prebrzo,
nestrpljivo, ali, svejedno,
odgovor bi bio isti.
- Ne izbegavam te - re?e
Ljubina mirno, ravnodušno,
kao da pri?aju o vremenu.
- Pa zašto te, onda, tako
retko vi?am? ?eš?e vi?am
tvoje ku?i?e nego tebe.
Ona ?uti.
- Nekad, dok si me
spopadala, nisam mogao da
ostanem živ od tebe, a
sada... - glas mu postade
slab - sada ne mogu da živim
bez tebe - izusti Strahinja i
pokaja se, ali, bilo je kasno.
Ljubina je bila mirna ko
stena.
- Pa to ti bar nije
problem! Ako ne možeš da
živiš, eno ti most pa sko?i u
reku! Ona ?e te sigurno
prihvtiti, nikoga do sada nije
odbila.
Strahinja ju je zapanjeno
gledao. Najgore od svega je
bilo to što ni u njenom
glasu, ni u njenom pogledu
nije mogla da se nasluti ni
trun?ica zlobe, sve je to bilo
izre?eno mirno, dobrodušno
?ak.
- Vaša želja je za mene
zapovest, kraljice - re?e
Strhinja i teatralno se nakloni.
Okrete se i po?e ka reci.
Hodao je žustro i brzo i kada je stigao na most bio je sav okupan
znojem. Pre?e preko mosta i sede na panj na suprotnoj obali sa koga je,
ina?e, vrlo ?esto posmatrao Ljubinu kada je veslala uzvodno idu?i da
proveri postavljene strukove i mreže.
"?ek da zapalim jednu cigaretu", pomisli on. "Svako ima pravo na
poslednju želju".
Mirno je pušio, ne razmišljaju?i uopšte o onome što ga ?eka. Navikao
je poslednjih godina da Ljubini ispunjava sve želje, ?ak i one
neizgovorene. Zašto, onda, ne bi i ovu? Pogotovo što više nije imao
razloga da živi. Ona ga ne voli, to je o?igledno.
Ispušio je cigaretu i došao na most. Uhvatio se za ogradu i pogledao
u reku koja je tekla mirno i ravnodušno, široka i trapava.
Brr, strese se Strahinja pri pomisli kako je mokra, verovatno i
hladna. Pažljivo se pope na ogradu mosta i pogleda dole.
- Visoko, jebo te! - uplašeno re?e sam sebi i strovali se nazad na
most. "Šta ona misli? Zna da me od visine hvata vrtoglavica, zna da se
bojim vode, a ovamo ho?e da ska?em sa mosta! Malo sutra! Ja to živ ne
smem da uradim!"
Vrati se do panja, sede i opet zapali cigaretu. Najednom mu sinu.
"Živ ne smem da sko?im, ali, kad budem mrtav onda mogu, šta može
da mi fali!"
Oduševio se ovom idejom. Hitnu kažiprstom nedopušenu cigaretu u
reku i požuri ku?i po pištolj.
***
Ljubina je stajala u dvorištu i, zapanjena sopstvenim re?ima,
zabrinuto posmatrala Strahinju koji je žurno hitao ka reci.
"Vaša želja je za mene zapovest, kraljice", odjekivalo joj je u ušima.
Iako je to bilo re?eno u šaljivo-ironi?nom tonu, pa još uz teatralni
naklon srednjovekovnih vitezova, Ljubina je znala da ?[?1h]H?H[?B?H?YH1hX[K??Z?YH?Z?H?[H?Y?\??H?YH?H1hX[KH?YH?H??[?[????hHZ???Z\?H???#ZK?\?]????Y[??HZ\?[H?H?X?[?K???Z?]??B????]??1!?HHH\?YHH??qh[H?HH?q!?K?X[XHH]H?H?Y[H[]?^?Z?KH^??Z[??H?B??qh]?\?Z\?\?[??Y?\???X[XHq#YH??\\?HH?\??K????qhX[H?HH?YH[]?^?Z?K??H???[]H?H?[??[K?Z?B??Y???Z???HY[??[XK????qhXH1o?[?H?H?HY[?H?\?\??[?X?H??H[??HH?H???[??B??]??H?[?Z????^?X??[?X?K?q#Yq!?H?Y???HH?\?\Z?q!?H????Z?]?X?H??\?[XK?????H?HZ??[Y[?]K?]qo?H?H?Z?H?HYH?qo?q!?H?H^???q#Yq!?Y???o?Z?KK[Y\???Z?]?X?K?YH]H?qh]?[??????#[?Z?K???X?[?H\???H?Z?H??q!?]?[H[????qo???H?[]K?\??Z?H?Y[B??#Y]Z?[H?YH????\?H??qhYH?q#ZN?8?'??qhXH1o?[?H?H?HY[?B??\?\??[?X?K????'?H?H?]??K???^????H\?[K^?qh[HB??Z?^?[H?H?qhX[X?HX[Z[?H?q!?H[?[?HH1o?\????qh[H??Z?K????^?[H?H1#X[XX?H^??H?Y?H?]?\?[H?[XH[??K???H??\???????H?HXY?^?H?B????