Argus Books Online Magazine #8 | Page 32

la… .. hmm… može!!! Prva raskrsnica levo, pa levo, pa pravac ku?i. Ja sam staroooosedeooooc a on je nov. Nešto nije u redu u tom plasteniku, znam, ne?u ni da pretpostavljam. Nije nešto u redu ni sa tim komšijom, znam, ne?u ni to da prepostavljam!!! Nešto se mutno doga?a, užas … kriminal. Moram to da izvidim. Savijam u našu ulicu, usporila sam princezu samo se kotrlja do kapije. Tražim klju?eve i otklju?avam… Savija još nekoliko limuzina uz veliku buku tirrrrraaaaaatiiiiiira i plavim svetlom. Ovo nije dobrooooo pomislim, i samo što sam tako nešto pomislila, staju pred komšijinu ku?u. Petljam oko brave odugovla?e?i, da vidim šta ?e se desiti. Iska?u službenici u uniformama naoružani do zuba. E, moram da se sklonim. Uvozim princezu u dvorište kapija se sama zatvara, hermeti?ki, ni vazduh da pro?e… Tr?’ na izvidnicu… I taman vidim vode komšiju… Jadan komšija… jadna ja. Šta ?u sad sa svim tim bumbarima? Pro?e neko vreme, ?ujem da se komšija nastanio u zatvorsku ?eliju, a po komšiluku se pri?a da su mu plastenici puni indijske konoplje. Zato su, valjda, zakatan?eni. Skockam se ja za posetu i ponesem poklon za komšiju. Na portirnici me pregledaju, pregledaju i moj paket… ne ne?u da ga vidim… ho?u samo da predam iz kurtoazije nešto njegovo, da mu se na?e. Dežurni pozove još nekolko uniformi, mora da se dogovore, jel’ može paket da u?e i da se preda nau?niku doktoru profesoru magistru hemije Nedo?eš Nena?ašu ? To jest mom komšiji… ts’ sad znam i kako se zove. Može!!! Kako ne bi moglo? I paket ode u prave ruke. Znam da sam jako obradovala N.N. Jer samo jedinstvene stvari mogu da obraduju ?oveka, kao što je on. Pri izlazu iz zgrade ?ula sam jedan vrlo diskretan urlik radosti iz ?elije. Slika ?e mu ukrasiti zid nad ležajem. Na njoj svi njegovi bumbari – u tri dimenzije. Samo da se zna, nisam ga ja prijavila, bilo je to iznena?enje za mene k’o i za njega. Briga mene za njegovu marihuanu… Nego me oni bumbari izludeše. Angelina Dimitrijevi? A rgus Book s Onl i ne Magazi ne 32