A, kad pridje blizu, nestvarno je živo,
tvoje snovidjenje, koncentrat od gladi,
gr?evima ?ežnje, povija u crno
onjuši me jezom i na sto postavi.
Evo, posluženja od krvi je slatko
otvori mi usta da zaliješ nebom,
u o?ima mojim ogledaj se silni
što zamišljen oblak, šakom si razneo.
Tu na mojoj koži tvoje remek delo
otrovanu, golu zanosom me boli,
I ko mnogi drugi sad sam pokošena
U ljudsko i jadno što u telu gori!
Žena ovog veka
Pridjite, pridjite slobodno bliže,
gejša ve?eras klupko razmotava,
a to je predstava koju retko igra
pa je usled toga poznata i slavna.
Izvolite željni ludih polusnova
da vidite jedan izuzetan fragment,
kako bi?e mirno prepušta se hiru
i eto, baš ho?e, da postane kamen.
Kako se predaje u areni jave
sa Judinim zato, negde u rukavu,
kako na ovalu raznih kompromisa
servira i svoju lepu, ludu glavu.
Zagledana , kao, u mese?ev pramen
u povoju svile ?vrsto okovana,
sahranjuje svoja ?ista ubedjenja
porcelanskim sjajem, bledo nasmejana.
Oh, kako to igra, to je remek delo
sa o?ima mutnim od maglinog traga,
sa pokretom krotkim i vrlo otmeno
dokazuje lako , da nedužno strada.
Jer ?ak i kad poželi da se oslobodi
da zbog ve?no dobrog, gorku glad savlada,
u njoj crno srce, razvu?i ?e om?u
što umesto na njen, na tudji vrat pada.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
84