Marina
Bogdanovi?
U crnoj haljini
Sanja da se budi slobodna od sebe
treperi kao nežna tkanina od svile
puštena da vetar nagu je odmota
Niz ?ežnjivi vrtlog crvene i sive.
Sanja da se telom protegla kroz beskraj
da je most razapet liticama svojim,
da ?e njenom stazom projahati ludo
srce Don Kihota što se podsmeha ne boji.
Sanja da su njeni pogledi ko ptice
dignute visoko do nebeske stepe,
da apsurdno ludo pulsiraju život
dok padaju smelo na hridi i stene.
Sanja da je ruka tužnog pijaniste
Što je uhvatio Betovenov o?aj
I da se kroz klavir prometnula umom
Ka luci gde ?eka njenog bi?a odraz.
Sanja prikrivena I daleka gospa
sa usnama modrim od vina I smeha
sanja da se iz svog privida probudi
I zahukti ledom kao ruska reka.
I dok tako tudja u ?auri stiha
napušta sve svoje I kožu I vene
potpuno je svesna da je izmaglica
u crnoj haljini neke strane žene.
Konformizam
Po vrelim izgubljenim ulicama grada
vetar u kriškama podiže kese
a, pogledi skupljeni iza šaka
?ute, miruju i kroz prste drežde.
Ovih dana jedna otmena dama
cini?nom maglom opsenari
i koga god u prolazu okrzne dahom
pokosi ga i oskrnavi.
A ljudi ko ljudi
kažu uljudno pardon,
dok na dva konopca kao krpe vise
i vrebaju zeleni talas niz ulicu
streme, brinu, o ne?emu misle.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
82