NAPOLITANKE NA POLA –TANKE
Pokušavao sam da napravim skicu za pri?e, znate ve? moje ludorije
sa re?-ima, ali nisam mako dalje od dva naslova: 1.DECI-DIRANI PEDOFIL
, 2. ŠINTER (i) TABA-KERA – i ni makac dalje…
Nervozno sam sklopio beležnicu u krilo i vratio se u stvarnost. Sedeo
sam u metrou i ?ekao voz. Na drugom sedištu od mene sedeo je tip i
grickao napolitanke koje su stajale na sedištu izme?u nas. Setio sam se
da i ja imam kutiju napolitanki u rancu, a setio sam se i jedne pri?e
koja je neverovatno podse?ala na ovu situaciju.
Glavni lik je isto ovako sedeo u nekoj ?ekaonici zadubljen u ?itanje
knjige i grickao napolitanke koje su bile na susednom sedištu. Slu?ajno
je kraji?kom oka primetio da tip pored sedišta sa keksom uzima
štanglicu iz kutije. Pogledao je za?u?eno, a onaj se ljubazno osmehnuo
mirno grickaju?i. Za?udio se i pre?utao drskost, ali kad se slede?i put
mašio za keks isto je u?inio i onaj. Jedva se uzdržao , me?utim stranac
nije odustajao, kad god bi naš junak uzimao štanglicu i onaj je, a ovaj
se uzdržavao da vidi gde je kraj tom bezobrazluku. Na kraju, kad je
ostala poslednja štanglica, uljez je prepolovio, jednu polovinu stavio u
usta, a drugu vratio u kutiju, zatim klimnuo glavom, osmehnuo se i
otišao. Zate?en i paralisan, bez reakcije posmatrao kako gad mirno
odlazi. Me?utim, dok je besno vra?ao knjigu u torbu video je u njoj
svoje neotvorene napolitanke. Osetio je strašan stid kad je shvatio da je
u stvari on onako rasejan uzimao ?ovekov keks uz najcrnje misli i
kletve, a onaj ga je sa njim nesebi?no delio uz osmeh, sve do
poslednjeg zalogaja.
Pade mi na um da se našalim i iskušam ?oveka. Kad je uzimao
napolitanku i ja posegnuh za jednom gledaju?i ga. I gle ?uda: samo se
nasmejao. Mora da i on zna pri?u pa prihvata igru – pomislih. I tako: on
jednu, jednu ja, osmehuju?i se jedan drugom. Kad stigosmo do
poslednje o?ekivao sam da je prepolovi , pa da prasnemo u smeh i
?askaju?i na?nemo moju kutiju. Posle kra?e pauze on je uze, stavi celu
u usta i bez re?i i pogleda ustade i ode. O?igledno nije znao za pri?u, ali
je bio spreman da deli sa neznancem i pritom nije insistirao na
zahvalnosti, verovatno je zato naglo otišao da me toga poštedi. Ipak ima
dobrih, velikodušnih ljudi spremnih da daju drugima – razmišljao sam
razneženo i ta me je zabluda držala u ekstazi sve dok nisam vra?aju?i
svesku u ranac video da tamo nema mojih napolitanki – upravo sam ih
podelio sa skotom.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
61