Argus Books Online Magazine #7 | Page 48

bila toliko uspešna ali tu je bilo ljubavi i nekih drugih stvari. Sr?an i dan danas živi u tim godinama, preisptuje se da li je moglo biti bolje, ali nije, to je bilo maksimalno iskoriš?eno onako kako bi on mogao, pare koje nije u tom vremenu dobio zamenio je znanjem, zato obi?no i kažu da se diplome kupuju, zato se danas sve vrti oko para, ako je vreme novac a mi ga trošimo na nekakvom fakultetu, na predavanjima, to su onda potrošne pare a ne vreme, a dovoljno je samo da budeš redovan na predavanijma i dobi?eš pozitivnu ocenu. Kroz takvo razmišljanje ?e mnoge stvari u budu?nosti da se zavrašavaju, da se prave politi?ke afere itd. I zašto neko kaže, on je doktor nauka a nemože da na?e posao ili „nema para“, pa zato što je on kroz vreme potrošio sve one pare ?ak i one nezara?ene dok je u?io on je bio kao kockar, Dostojevski ili bilo koji kockar. I zato se kaže da se danas sve može kupiti parama pa ?ak i život, jer kad neko želida se operiše od neke bolesti a tu bolest je proizvelo odre?eno društvo onda možemo otkupiti lek od trgovca kojem iz dana u dan cena raste. Ne?e mo?i kupiti lek oni koji nemaju pare za to i umre?e. A svaki ?ovek koji se nekada zvao patriotom i koji sada propoveda da je Demokratija najbolji izlaz a izdajstvo nikada nije bilo patritiotizam a junaštvo je uvek bilo junaštvo, jedino ?ovek iz ?iste gluposti nije podmitljiv, svi su podmitljivi i svi su pošteni jer nemaju druga?iju priliku. Beograd i dnevne gužve, prljavi autobusi i gužva, prljav vazduh, kretanje u odre?eno mesto završava se d neke nepoznate ulice traženje izlaza, traženje pre?ica i u ve?im slu?ajevima nemo? da se na?e izlaz do odre?enog pa vra?anje istim putem na po?etak i sve tako doj volje i snage u nogama. Sve je to na kraju krajeva saobra?aj i nemlosrdno ponašanje i gužve i stradanja i sve novo a uvek staro. Ulice kao težnja da se stigne do svoje odre?ene ku?e ili odredišta ali niti je ulica ve?na niti ku?a ili zgrada, ?esto razrušena i pre vremena, ?esto se pitamo od kuda strancima tako o?uvane stare gra?evine, dok je kod nas sve skoro mla?e od 100 godina, odgovor je možda u tome što su nas uvek rušili ali da li su nas drugi rušili ili su to oni naši jani?ari koje smo davno poslali u svet, pa kad su ga tamo obu?ili on je krenuo protiv nas, protiv svojega, zaboravio smeh, radi sopstvenog produženja života i zbog ogor?enosti što se na Balkanu godinama i vekovima ništa nije promenilo a i u tom Beogradu ili parku, gde je jedan sad ve? ?ovek iz Sremske Mitrovice mnogo kasnije Sr?anu rekao: „ u ovom Beogradu za 20 godina se ništa nije promenilo, sve je isto“ . Da li smo mi takvi ljudi zaista i da li je Bog taj što sve vidi a jeste sigurno, on je podelio pravdu, surovo je re?i da je podelio svakom ono što zaslužuje,ali svima se ?ini da je to istina. Ponekad ili uvek želimo da kažemo nešto ili bilošta što mislimo ali nemamo kome, ponekad vi?aju ljude koji sami sa sobom pri?aju ali izuzmimo ludake ovo se misli na one koji tiho pri?aju ili pevuše sami sa sobom, žargonski ljudi su prsli, sve se to Sr?anu ?ini kao nemogu?e ili luda?ki, ljudi su pomalo nedostižni njemu koji je u?en da ne gleda druge ve? da ?ini svoj posao i nema istini kraja i onih za?u?enih lica kad ga ugledaju na nekom poslu ili u nekoj ulici dok on samo želi da zaradi ili uspe ili na?e odre?enu ulicu ljudi po njegovoj proceni se uplaše ne?eg ili pomisle da je to neko njihov vra?a se ku?i iz daleka ili je to samo Sr?anova majka koja se nalazi u drugima i ?uva ga od posla do posla i od ulice do ulice, isprepli?u?i mrežu po gradu i svetu onu koja ?uva. Profesori su teški i ?itaju ljude a ne kako se kaže imaju nešto inovativno da nau?e studente, kako kaže Bolonjska deklaracija što se tek uvodi u Srbiji, profa uvek zna da li si u?io i ako znaju da ti ne znaš i ako te dovoljno upoznaju kao Sr?ana koji je samo redovan na predavanjima i ništa više od toga, zapamte ga kao nekog koji uporan u neu?enju a ne u?enju ili samo gledanju u papir a ne u?enju,ne?e da ga puste dalje da ploži predmet sve dok makar ne da znak da ?e u skoroj budu?nosti po?eti da u?i, ili bilo šta što je korisno a ne tvrdoglavo naivno. I zašto u svetskoj istoriji književnosti postoji rupa u razdoblju posle Dušanovog zakonika pa sve do 19-og veka pita se Sr?an, postoje i rupe od po?etka nove ere sem starog zaveta koji je gra?en svo vreme, pa sve do 12-og veka nije li to crkva zabranjivala nauku jer je sve van crkve proglašavano bezbožništvom, šta li onda on može, kad ima privilegiju da u?i a da ne bude kažnjen, ali postoji snaga volje što je potrebno da bi neko uspeo. Njegov cimer Milan je ve? rekao da ne veruje u Boga, ali ni to Sr?an ne odobrava, to je nedopustivo, i ako je njemu ?ini se kažnjen od Boga što je napustio svoje rodno mesto, dalje ?e se videti da on i nije toliko kažnjen koliko Sr?anov otac koji je mnogo više života proveo u Dalmaciji i gde su ostale i materijalne i nematerialne stvari i sav život. Svi misle da su zaslužili bolje ali jedino ?e Bog re?i ko je zaslužio bolje. Pomalo je sve li?ilo na ono iz valjda što je napisao Oran pamuk, kad je taj njegov lik došao negde na istok, pa su A rgus Book s Onl i ne Magazi ne 48