bila toliko uspešna ali tu je
bilo ljubavi i nekih drugih
stvari. Sr?an i dan danas živi
u tim godinama, preisptuje
se da li je moglo biti bolje,
ali nije, to je bilo
maksimalno iskoriš?eno
onako kako bi on mogao,
pare koje nije u tom
vremenu dobio zamenio je
znanjem, zato obi?no i kažu
da se diplome kupuju, zato
se danas sve vrti oko para,
ako je vreme novac a mi ga
trošimo na nekakvom
fakultetu, na predavanjima,
to su onda potrošne pare a
ne vreme, a dovoljno je
samo da budeš redovan na
predavanijma i dobi?eš
pozitivnu ocenu. Kroz takvo
razmišljanje ?e mnoge stvari
u budu?nosti da se
zavrašavaju, da se prave
politi?ke afere itd. I zašto
neko kaže, on je doktor
nauka a nemože da na?e
posao ili „nema para“, pa
zato što je on kroz vreme
potrošio sve one pare ?ak i
one nezara?ene dok je u?io
on je bio kao kockar,
Dostojevski ili bilo koji
kockar. I zato se kaže da se
danas sve može kupiti
parama pa ?ak i život, jer
kad neko želida se operiše
od neke bolesti a tu bolest
je proizvelo odre?eno
društvo onda možemo
otkupiti lek od trgovca
kojem iz dana u dan cena
raste. Ne?e mo?i kupiti lek
oni koji nemaju pare za to i
umre?e. A svaki ?ovek koji
se nekada zvao patriotom i
koji sada propoveda da je
Demokratija najbolji izlaz a
izdajstvo nikada nije bilo
patritiotizam a junaštvo je
uvek bilo junaštvo, jedino
?ovek iz ?iste gluposti nije
podmitljiv, svi su podmitljivi
i svi su pošteni jer nemaju druga?iju priliku.
Beograd i dnevne gužve, prljavi autobusi i gužva, prljav vazduh,
kretanje u odre?eno mesto završava se d neke nepoznate ulice traženje
izlaza, traženje pre?ica i u ve?im slu?ajevima nemo? da se na?e izlaz do
odre?enog pa vra?anje istim putem na po?etak i sve tako doj volje i
snage u nogama. Sve je to na kraju krajeva saobra?aj i nemlosrdno
ponašanje i gužve i stradanja i sve novo a uvek staro. Ulice kao težnja
da se stigne do svoje odre?ene ku?e ili odredišta ali niti je ulica ve?na
niti ku?a ili zgrada, ?esto razrušena i pre vremena, ?esto se pitamo od
kuda strancima tako o?uvane stare gra?evine, dok je kod nas sve skoro
mla?e od 100 godina, odgovor je možda u tome što su nas uvek rušili ali
da li su nas drugi rušili ili su to oni naši jani?ari koje smo davno poslali u
svet, pa kad su ga tamo obu?ili on je krenuo protiv nas, protiv svojega,
zaboravio smeh, radi sopstvenog produženja života i zbog ogor?enosti
što se na Balkanu godinama i vekovima ništa nije promenilo a i u tom
Beogradu ili parku, gde je jedan sad ve? ?ovek iz Sremske Mitrovice
mnogo kasnije Sr?anu rekao: „ u ovom Beogradu za 20 godina se ništa
nije promenilo, sve je isto“ . Da li smo mi takvi ljudi zaista i da li je Bog
taj što sve vidi a jeste sigurno, on je podelio pravdu, surovo je re?i da
je podelio svakom ono što zaslužuje,ali svima se ?ini da je to istina.
Ponekad ili uvek želimo da kažemo nešto ili bilošta što mislimo ali
nemamo kome, ponekad vi?aju ljude koji sami sa sobom pri?aju ali
izuzmimo ludake ovo se misli na one koji tiho pri?aju ili pevuše sami sa
sobom, žargonski ljudi su prsli, sve se to Sr?anu ?ini kao nemogu?e ili
luda?ki, ljudi su pomalo nedostižni njemu koji je u?en da ne gleda
druge ve? da ?ini svoj posao i nema istini kraja i onih za?u?enih lica kad
ga ugledaju na nekom poslu ili u nekoj ulici dok on samo želi da zaradi
ili uspe ili na?e odre?enu ulicu ljudi po njegovoj proceni se uplaše
ne?eg ili pomisle da je to neko njihov vra?a se ku?i iz daleka ili je to
samo Sr?anova majka koja se nalazi u drugima i ?uva ga od posla do
posla i od ulice do ulice, isprepli?u?i mrežu po gradu i svetu onu koja
?uva.
Profesori su teški i ?itaju ljude a ne kako se kaže imaju nešto
inovativno da nau?e studente, kako kaže Bolonjska deklaracija što se
tek uvodi u Srbiji, profa uvek zna da li si u?io i ako znaju da ti ne znaš i
ako te dovoljno upoznaju kao Sr?ana koji je samo redovan na
predavanjima i ništa više od toga, zapamte ga kao nekog koji uporan u
neu?enju a ne u?enju ili samo gledanju u papir a ne u?enju,ne?e da ga
puste dalje da ploži predmet sve dok makar ne da znak da ?e u skoroj
budu?nosti po?eti da u?i, ili bilo šta što je korisno a ne tvrdoglavo
naivno. I zašto u svetskoj istoriji književnosti postoji rupa u razdoblju
posle Dušanovog zakonika pa sve do 19-og veka pita se Sr?an, postoje i
rupe od po?etka nove ere sem starog zaveta koji je gra?en svo vreme,
pa sve do 12-og veka nije li to crkva zabranjivala nauku jer je sve van
crkve proglašavano bezbožništvom, šta li onda on može, kad ima
privilegiju da u?i a da ne bude kažnjen, ali postoji snaga volje što je
potrebno da bi neko uspeo. Njegov cimer Milan je ve? rekao da ne
veruje u Boga, ali ni to Sr?an ne odobrava, to je nedopustivo, i ako je
njemu ?ini se kažnjen od Boga što je napustio svoje rodno mesto, dalje
?e se videti da on i nije toliko kažnjen koliko Sr?anov otac koji je mnogo
više života proveo u Dalmaciji i gde su ostale i materijalne i
nematerialne stvari i sav život. Svi misle da su zaslužili bolje ali jedino
?e Bog re?i ko je zaslužio bolje. Pomalo je sve li?ilo na ono iz valjda što
je napisao Oran pamuk, kad je taj njegov lik došao negde na istok, pa su
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
48