Princez-Ica je sad
prestala da jede. Mu?ila se
kako da postavi pravo
pitanje.
- Mogu li, mama... Obe?aj
da mi se ne?eš smejati!
Mama je osetila da
Princez-Ica ho?e nešto važno
da je pita.
- Ne?u se smejati - obe?a
ona. - Pitaj slobodno!
Princez-Ica je ve? bila
pocrvenela, ali ona je i
veoma hrabra i prisebna
devoj?ca.
- Mogu li da se slikam sa
Živanom? - upita najzad.
Mama je ve? odavno znala
da joj je Živan simpatija,
?esto je pri?ala o njemu.
Zato se nije iznenadila,
o?ekivala je to.
- Pa naravno da možeš rekla je ozbiljno jer je
obe?ala da se ne?e smejati.
- On je baš lep de?ko.
Princez-Ica je sko?la i
poljubila majku u obraz.
Zatim je nastavila da jede sa
apetitom. Niko ne ume tako
slatko da jede kao PrincezIca.
***
Jutro je u ?etvrtak
osvanulo sun?ano, sa
ponekim obla?kom. Na travi
i drve?u su se presijavale
kapljice od no?ašnje kiše.
Nije bilo hladno, pa je
Princez-Ica mogla da obu?e
najlepšu haljinu i obuje
dokolenice i sandale. Samo
da ne pada kiša, mislila je.
U školi je tog jutra bila
prava modna revija. Neke
devoj?ce su se i našminkale,
a da li su se de?aci obrijali,
to se nije moglo pouzdano
utvrditi. Sigurno je samo da
niko od njih nije imao
brkove. A Živan je i dalje
imao svoje duga?ke duuuga?ke trepavice. I belu košulju sa kratkim
rukavima do ispod lakata. I pantalone opasane ispod pazuha.
Svi su lepo izgledali osim u?itelja. On je sino? kasno oprao kosu pa su
mu se ?uperci raširili na sve strane kao antene. Ali to Princez-Icu nije
uplašilo. Uostalom, on je dobar kao i mama, razume?e. Otišla je do
njega i rekla:
- u?itelju, ja sam pitala mamu i ona mi je rek la da se slikam sa
Živanom.
U?itelj se malo podsmešljivo, ali dobrodušno nasmešio i rekao:
- Pa slikaj se. Samo ako on ho?e.
Da li ho?e? O tome ona dosad nije razmišljala. Zašto da ne?e kad je
ona najlepša devoj?ica u odeljenju?
Otr?ala je da ga pita, ali ma koliko bila hrabra, nije se usudila da to
sama u?ini. Rekla je Bojani da to u?ini umesto nje.
- Kaži mu da je moja majka rekla da se slikam sa njim - rekla je.
Još nije bilo zvonilo za po?etak ?asa. Živan se ispod klena igrao
klikera sa de?acima. Bojana i Tanja su otr?ale do njega. Umesto Bojane
govorila je Tanja i cerekala se. I njoj se on dopadao.
Živan nije hteo ni da ih sluša. Nadurio se i okrenuo im le?a. Nije ?ak
ni trepnuo.
- Kaže: "Beži, bre, tamo!" - oduševljeno ju je obavestila Tanja kad su
se vratile.
Princez-Ica je ?utala. Nije pokazala da joj je krivo. Ona ne voli da
pokazuje svoja loša ose?anja. Kod nje se teško primeti ?ak i kada je
bolesna, a tek ovo...
***
Sva deca su sa nestrpljenjem o?ekivala fotografa, a njega nema pa
nema. Za vreme ?asa, kad god bi se za?uo zvuk automobila, deca su
skakala i gledala kroz prozor. On se pojavio tek za vreme drugog ?asa,
ali u?itelj nije hteo da prekine ?as. Posle su dugo sedeli u zbornici i pili
kafu. Duga?ka neka kafa, rastegli je tokom celog velikog odmora.
Mislite da je Princez-Ica odustala od svoje namere? Taman posla!
Otišla je do u?itelja i požalila mu se.
- Ne brini ti ništa - utešio ju je u?itelj. - Ja ?u mu re?i da se slika.
Princez-Ica je veselo odskakutala iz zbornice. U u?itelja je mogla da
se pouzda, on drži re?.
***
Prvo su se slikali po odeljenjima: u?iteljica sa svojim drugacima i
?etvrtacima, pa u?itelj sa prvacima i tre?acima. Princez-Ica je znala da
je najlepša, jedino se bojala da ne zažmuri.
Posle su mogli da se slikaju ko s kim ho?e. Princez-Ica se slikala sa
Bojanom jer je i ona lepa. Šta ?e joj neko da joj pokvari sliku! Zatim je
stala po strani i ?ekala da u?itelj pozove Živana da se slika s njom. Bi?e
to lepa slika. U pozadini su bili grmovi ruža puzavica, njihov miris je
lebdeo u vazduhu, možda ?e i slike tako mirisati.
Dok je fotograf škljocao svojim aparatom, videla je da u?itelj govori
nešto Živanu, ali se ovaj duri i prepire s njim.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
32