rukopisom: “Uru?iti mom sinu, Aleksi Laki?u, posle moje smrti.” U potpisu, Lazar Laki?.
Na trenutak su ga emocije ophrvale dok je prevrtao u ruci požuteli
koverat,. Ljubav i divljenje prema tom izuzetnom ?oveku, njegovom
ocu, koji je, suo?en sa neumitnim krajem smogao snage da ne dozove
sina ku?i i na taj na?in ga zaštiti.
Izvadio je iz koverte nekoliko ispisanih papira i po?eo da ?ita:
“Aleksa, sine!
Sada kad bih hteo da te vidim barem na jedan dan, pre nego što
napustim ovaj svet, i kad nema trenutka a da ne pomislim na tebe, tamo negde u belom svetu, jedino što me još spre?ava da vrisnem ne bih
li te dozvao, to je ovo prokletstvo koje se nad sve nas nadvilo, a za koga nikad nisam smogao snage da ti ispri?am!
Evo, ve? pet meseci se le?im od kancera, i doktori nemaju povoljne
prognoze o mom ozdravljenju. Bogu hvala, prevelik je teret koji nosim
na duši, i jedva ?ekam dan kad ?u oti?i pred boga, da mi ga skine i
pošalje me na pro?iš?enje! Jer, sine moj, ja sam imao u životu samo
jednu želju, a to je da tebe zaštitim, i, da bih to ostvario, u?inio sam i
jednu užasnu stvar, o kojoj ti ni sad ne?u govoriti, u sebi?noj želji da
me ne zamrziš! Ali, svemu je krivo to prokletstvo koje je ba?eno na
našu ku?u Laki?a još pre više generacija. Naša loza ostala je samo na
tebi, i moja jedina želja je da se na tebi i završi. Ne zato što ja ne
želim da ime Laki?a traje još generacijama, nego zato što nad našem
imenu nadvija se zlo?in koji je po?inio jedan naš predak, i, zbog koga,
iako svi nismo krivi, ispaštamo ve? decenijama. Ni u jednoj familiji koju
ja poznajem, nije bilo toliko nasilnih smrti, ubistava i samoubistava, i
prirodnih smrti pod nerazjašnjenim okolnostima. To je zato što smo
kažnjeni da svi ispaštamo dok nam se loza ne zatre.
Znam da sada, dok ?itas ove redove, ne možeš da do?eš sebi, i misliš da je sve ovo lupetanje jednog bolesnog i umiru?eg ?oveka! Zapitaj
se samo zbog ?ega sam te vrlo rano odvojio od ku?e, i poslao te da se
školuješ u Beogradu? Zato da bih te spasao od zla koje vreba u našoj
ku?i sve muške potomke, koji mogu da produže lozu.
Sada ?u ti ispri?ati jednu pri?u. Tvoj ?ukundeda, Aleksa Laki?,
rodio se još u prošlom veku, i kao jedini muški potomak bogate ku?e
Aren?ela Laki?a, bio je držan kao malo vode na dlanu. Dopuštano mu je
sve još od malih nogu. Obasut pažnjom i obasipan poklonima, izrastao
je u vrlo razmaženog i svojeglavog mladi?a. Imao je sve što je poželeo.
Šta nije bilo njegovo uzimao je na silu. Njegov otac, Arandjel, bio je
cenjen i mogao je novcem da kupi sve nestašluke koje bi mu sin napravio i zbog kojih bi došao u sukob sa zakonom. Da bi ga malo smirio,
oženio ga je Milicom, devojkom iz bogate ku?e, sa kojom je ubrzo dobio i sina Milutina, tvog pradedu, jer je mlada bila ve? dobro zašla u
trudno?u kad su je doveli. On je po tome bio poznat u kraju, o?ijukao
je sa mnogo devojaka i sve ih je varao. Samo jednu stvar otac nije
mogao da mu kupi. Aleksa se zaljubio u jednu lepu devojku iz siromašne ku?e, Magdalenu Simonovi?, ali ona ga nije htela. Jednog dana
Magdalena je nestala, zajedno sa svojim još maloletnim bratom. Nestao
je i Aleksa. Danima su ih tražili žandarmi iz Valjeva, ali i pola sela. Deset dana kasnije, u ku?i se iznenada pojavio Aleksa, raskrvavljen, polulud, danima je pre toga negde lutao, ?upao kosu i nanosio sebi povrede. Sumnjali su da ih je on ubio, ali od njega se nikakvo razumljivo
objašnjenje niti priznanje nije moglo dobiti, a njihova tela nikad nisu
prona?ena… Arandjel ga je smestio u duševnu bolnicu, ali se on tamo,
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
8