Vida NENADI?
TAKO MALO
Kad liš?e
po?ne da grize
cvetove,
ZAMENA TEZA
Laž je istina,
dobro je zlo,
mnogo je malo,
ljubav je novac,
bara je jezero,
nepravda je pravda,
prazno je razno,
glupost je mudrost
previše ?esto
da bi
to bilo
podnošljivo
sad,
kad
više niko
ne ulazi na vrata
i ne izuva cipele.
U ZEMLJI PESNIKA
Kada me ne bude, nek me nema.
Neka me ima, samo,
u ona tvoja dva metra.
Nek me ima za gliste i mrave.
I za korov! I za trave!
Lekovito bilje neka iznikne iz mene!
Zaustavljeni tok života
neka ponovo krene,
kroz druge vidove
i moje neisanjane snove.
I kad po?nem da trunem
i da ponovo zelenim,
ti samo pogledaj u detelinu.
Vide?eš me
u listovima njenim
kako rijem
po sebi.
Nemo.
Nemam glas
I ne tražim spas.
Sad sam i ja žedna zemlja željna kiše.
I kad drve?e
pojede
sve svoje grane,
Tad ?emo
i mi
i gladni mravi,
Umesto
u plodove
gledati u godove.
A tako malo
nam je
trebalo
Da ne si?emo
sa uma,
ni sa pravog druma,
Da ostvarimo
i da živimo
svoje snove.
I da nam
ni nebo
ne bude premalo.
FUSNOTA JUTRA
Talože se
neizgovorene re?i u pejzaže,
Oslikane na
unutrašnjim stranama zidova
I retko vidljive
u odsjaju segmenta sa dna
Šoljice kafe.
One mirisne. Prve. Jutarnje.
Dok još ima
i kafe. I jutara. I fusnota.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
77