1.
Gospodin Kobac je sjedio u kolicima ispod bagrema na pola puta izmedu ku?e i ceste. Disao je punim
plu?ima oduševljeno šetaju?i pogledom s ku?e na ku?u u naselju gdje živi pet godina. Ovaj Kvart iza kolodvora slovio je kao mjesto u kome vrijeme stoji. ?inilo se sve nekako blaženo, sporo, druga?ije od grada s
one strane štreke. Uživao je u mirisu tek procvjetalih grozdova i cvjetnih baštica uz nedavno napravljen
plo?nik. Nasmiješio se u sebi sje?aju?i se obigravanja mališana oko valjka kojim se ravnao asfalt, ali i rijeke
ljudi rano ujutro u veselom ?avrljanju o blagodati tvrde podloge pod nogama. Prekoputa ku?ica bila su ili
žitna polja ili kukuruz, ovisno o godini, vo?njak koji je ra?ao prekrasne kajsije i povrtlar sa konjskom
zapregom. Za nevjerovati je, ali gospodin Kobac je vidio ovdje djetli?a na starom stupu i ?ubastu ševu.
Kupala se u prašini.
2.
Uživanje u idili?nim prizorima poremeti mu zvuk motora i lupa vrata.
„Kakav je ovaj Kvart?“ upitao je ?ovjek iz auta sa natpisom GIZ.
„Prekrasan , odgovorio je gospodin Kobac. Promijenio mi je život“.
„Nikada nisam bio ovdje. Na prvi pogled nema ni?ega zanimljivog za moje novine. Možda Vi imate neku
dobru pri?u, znate neke tajne Kvarta?“ nastavljao je ?ovjek ,dok ga je žena iz auta nervozno dozivala.
Možda o onom dvorcu, pokazivao je rukom u daljinu ili o onoj pustari, okrenuo se na drugu stranu. Ako mi
nešto dobro na?ete nagradit ?u Vas slikom na prvoj stranici.“
?ulo se paljenje motora auta , te se ?ovjek brzo pozdravi i re?e da ?e se vratiti idu?eg tjedna.
3.
Gospodin Kobac je znao sve tajne susjedstva.
„Svaka obitelj ima svoj teret, govorio je sam sebi, ali to se mene ne ti?e. Ne diram ih, neka ne diraju
mene.“
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
74