Biljana Kiti? ?akar
ALISA
Zovem se Alisa. Ne, ne, nisam ja ona iz Zemlje ?uda, mada se svaki dan, unazad nekih sedamnaest godina, na?em u ?udu, pa pomislim, gde ja to upadoh, ili sam ja, ili su oni na svoju ruku... ?udno vreme, još
?udniji ljudi a o obi?ajima da i ne pri?am.
Evo, dolazi nam i zima, svaki dan štipne svojim smrznutim prstima obraze, pa se setih i jednog zimskog
?uda.
Na putu od posla do ku?e prolazila sam kraj jedne prodavnice. Ispred se zaustavlja mercedes, i prvo što
ugledah, bila je šubara od lisi?ijeg krzna. Onda se pojavljuje ona. Ima nekih ?etrdesetak godina, mada je to
ovde teško utvrditi, jer su žene, u ovom kraju, ve?inom, sa toliko godina, veoma oronule. Dakle, izlazi iz auta, na njoj je bunda od nerca. I nije to ništa ?udno, ali od pogleda na dole, teško sam se zadržala u
vertikali. Ispod skupocene bunde su provirivale nogavice od neke isprane trenerke, ali šok je usledio kad sam
pogledala u njene noge, na kojima su bili opanci, oni gumeni, i prili?no prljavi, kao da je tek izašla iz staje.
U?oh iza nje u prodavnicu da bih kupila neke sitnice, para ionako nemam za nešto krupnije i pravi šok je
usledio tek kada sam ?ula njen govor... Nemojte me pitati na šta je to li?ilo...
Kupila je cigarete i pružila nov?anicu od petsto maraka. Nema sitno. Prodava?ica joj nekako vrati kusur,
a ona, kao da je oslobodila ovaj gradi?, slavodobitno, sa sve opancima, izmaršira iz prodavnice.
Razmenih pogled sa prodava?icom, koja se samo prekrsti, a potom obe prasnusmo u smeh. Razgovor nije
bio potreban.
Ali nije to najve?e ?udo, ?udo me o?ekivalo ku?i, kad sam ispri?ala majci šta sam videla, šubara, bunda,
trenerka i opanci... Majka me samo tužno pogleda i re?e: „Sine, nije to meni odavno više ?udo, ja takve
vi?am svaki dan kako prolaze ovuda ulicom...“
E, tada sam odlu?ila da sebe nazovem Alisa. A možda ovo i jeste Zemlja ?uda, i sve se nadam da ?u se
jednom probuditi u svom domu, i da je ovo bio samo ružan san... Ali šipak...
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
53