MOJE DVE POLOVINE
Pitam se; Ko sam?
Razmišljam; Gde sam?
Koga volim, kome pripadam,
ko mi je draži!?
A znam gde sam prvi put pala,
kad pustih prvi korak
tu mi srce osta,
tu, baš tu pripadam.
To je moja zemlja, ljudi,
moje selo, moj Bor grad
moj dan i no?,
detinjstva zagrljaj.
Pitam se, ne ?ujem sama sebe,
?uješ li ti...
Gde sam, kom narodu pripadam...?
Ista planeta, isto nebo
i krv moja te?e crvena... ista
i ako sam pola crna,
a pola još crnja.
To sam ja... ja, pa šta!
POLA i POLA...
I duša mi jeca, suze krijem.
Odgovora nema...
Neznam kome li smetam...
Ose?am se ko trinaesto prase,
ko dete napušteno od svih...
A htela bih samo malo par?e neba
za tebe, mene, nas...
Ista je krv – crveno obojena...
Godine prolaze, ne menja se ništa
samo jedna želja i nada
DA pola i pola postane celina
ZAUVEK...da jedno drugom pripada...
?UTI TIŠINA
?uti, tišina, tiho se ?uje.
Traje do zore – srca naša vodi...
I nije važno šta ?e biti sutra
ho?e li spajati toplinu i ljubav
ili zaboravu put pokazati...
Neka ?uti, neka je tiha,
neka bude što biti mora
jer jutra ?e svitati u prole?a
s mirisom jorgovana
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
90