Mina
Imširovi?
BEZ SJE?ANJA
Kroz maglu zagubljenih, pre?utanih snova
Ne doti?u?i tlo, bježim.
Ne želim ni otiske svojih koraka da ostavim,
Bez sje?anja,
Uskovitlanim olujama spoznaje
Da više me?u ljudima ne nalazim mjesto.
Blijedim, kao sjenka,
Što se stapa sa svojom tamom,
Svakog trena osje?am
Koliko sam nebitna i sporedna u ovom sivilu.
Ne nosim ?ak ni uspomene,
Zatvaram im vrata
Da me ne povuku unazad,
U brlog prošlosti.
Ne?u breme sje?anja
Niti uzavrele vulkane emocija,
Odjeke mojih osmijeha,
Jer umrla sam!
Još samo tijelo trpi udarce godina.
Ruke u no?i stisnu hladno uzglavlje,
U molitvi,
Da Zaborav zagrli Sje?anja.
PRE?UTI
Pre?uti ...
Tišina neka govori.
Jer, rije? sije?e dušu,
Oštrije od ma?a.
Pre?uta?u i ja.
I ?ut ?eš samo tišinu
Mojih suza,
Umjesto mog pla?a.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
64