Ivo Mijatovi?
KORACI U TIŠINI
Stepenicu po stepenicu
kora?am tiho
traže?i nit pau?ine
snova mojih…
I ne na?oh ništa
osim
komad tame
što me nemirnog
vezaše uza se…
- Nadam se,
da ?u ih jednom
prona?i stopljene
sa suncem
kako
prodiru u moje sjene.
A tada, tada ?u se nasmijati
ostavljaju?i tragove tišine
darivaju?i ti ljubav,
jer to je najljepše što dati se može…
NE DOPUSTI…
Ne dopusti da uvenem
kao list žut.
Jer kap po kap ?ežnju
preto?ih u ljubav…
Ne dopusti da nestanem
potišten pod tugom
u za?arani svijet djetinjstva
u tišinu i spokoj…
Samo sam ?ovjek
zanesenjak i putnik
što na svoj na?in osje?am
patim i ljubim
beznadno traže?i put do tebe…
Ve? dopusti mi da te uzmem
u zagrljaj ?vrsti.
Pa da usnem
kao posljednja zraka sunca
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
58