Tijana
Radi?evi?
Uništena nada
Što te jako boli
kad uništiš nekog
koga voliš
a upoznala nikada nisi,
kad moraš da odbaciš
od sebe neizvesno
nešto nepoznato
I da zaboraviš
I kad popiješ puno
da ne vidiš u snovima
to malo lice
što si iz sebe bolno
s krvlju i
živim srcem izbacila
I svaki dan
I svaki vek
nosiš to bi?e
tu otvorenu ranu…
Ma nikad neceš mo?i
da zaboraviš…
Ujutro
Ujutro, pre rane zore
mirišljave
vatre gore,
tihim glasovima šapu?u
I nežno ti govore.
Ti besni, glasni izazovi,
prerane i beskorisne re?i!
Te požarne uspomene,
ti hladni, prazni pogledi
ujutro na izgoreloj sceni
bu?enja…
Dok licem po glatkoj koži
suze mi beskrajno teku
i bez nade mi obraze
svakog jutra seku.
Pusti to…
Imamo još vremena,
bar do sutra.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
53