Blindfold
1
Zavezao sam joj o?i sa
crnom trakom, dok je sjedila
na stolici, traže?i slijepim
pokretima cigaretu na stolu.
Imala je zelenu usku plišanu
suknju na sebi, a ja sam je
pozvao da mi se pridruži u
zavo?enju no?i. Svjesno sam
inicirao
misteriju
pokušavaju?i je svim silama
odvratiti od prepuštanja
mediokritetu. Zamjenio sam
joj cigaretu sa m aricom i
pripalio je. Povukla je par
dimova, kao i ja. Zatim sam
se sagnuo i poljubio je. U
ve?ini slu?ajeva se nije dala,
ali te ve?eri je odlu?ila da
mi se prepusti u potpunosti.
Htio sam biti njen kralj bar
na jednu no?. Želio sam
samo da me razumije, a i ja
sam nju želio razumijeti.
Drže?i je odostraga sa
rukama na njenim ramenima
odveo sam je u sobu u kojoj
se nalazio samo jedan veliki
krevet od mahagonija i na
zidu pove?i televizor na
kojem su se prikazivale
tragi?ne slike posljedica
potresa
blizu
Tokya.
Ubrzanim pokretima izgasio
sam televizor i zapalio tri
svije?e
koje
su
pobjedonosno stršale na
uzglavlju kreveta. Znao sam
da je vidjela te slike da bi
odmah
po?ela
tražiti
karmi?ne uzroke tragedije,
kao i svake druge. Ali ne,
ve?eras ?e biti samo moja
božica, koja ?e no?as vladati
svijetom. Donio sam dvije
polupune ?aše australskog
Shiraza i sjeo na rub
kreveta. Usne žarke poput ruže razvla?ile su se u nesiguran osmjeh.
Pod svijetlosti svije?a bili smo najljepši ljudi, sa savršenim tijelima,
?istim umovima i neiskvarenim dušama, kao oni ljudi što ih vidimo na
filmovima. Otpio sam sip vina i nadvio nad nju. Gledao sam u crnu traku
i osje?ao njen topli zadah na vratu. Skinuo sam se i legao potpuno gol
na nju. Nisam bio svjestan svoga bi?a, a vjerujem da nije ni ona.
Jednostavno bili smo neki drugi ljudi, sa drugim željama, drugim
strahovima, drugim shva?anjima. Legao sam pored nje i polako skidao
njenu suknju, grudnjak, sve dok nije ostala samo sa povezom na o?ima.
Bijele male grudi su izgledale još manje sa njenim rukama u predajnoj
pozi. Otpio sam još sip vina i nježno poput tankog slapa napunio njen
pupak iz kojeg je curila crvena teku?ina na tri strane kao nabujala
rijeka koja je agresivno tražila izlaz na more. Naježila se. Volio sam
milovati njenu naježenu kožu. Digao sam se i sa svojom težinom istisnuo
preostali potok koji se lijepio na naša tijela. Poljubio sam je. Osje?ao
sam se vrlo nepoznato i ona mi je sada bila potpuna strankinja. Polako
sam ušao u nju i u ritmu njenog tijela izvla?io iz njenih usta svu
teku?inu. Uskoro, iz naših znojnih tijela isparavala je neka druga
teku?ina a sa njom i sve naše nesigurnosti i znali smo da kad ostranimo
taj znoj da ?emo opet postati novi ljudi.
2
Gledao sam je kako spava poluotvorenih usta. Izgledala je mirno ali
ranjivo. Imao sam osje?aj ako je dodirnem da ?e se pretvoriti u prašinu.
Znala je da je nisam, nikad svjesno, htio povrijediti. Ali ja sam znao da
sam je povrijedio. Oprostila mi je, jer je znala svaku moju slabost.
Ve? dugo nismo proveli no? u tolikoj požudi i povjerenju. Iako sam i sam
bio miran, osje?aj krivice me natjera da je poljubim i odem. Bilo je
rano jutro i izašao sam pred zgradu a nježno crveno nebo kao da me
htjelo uzeti k sebi i teleportirati na malteški otok gdje ?u se osloboditi
tog osje?aja, koji me tjera da svaki put pobjegnem od nje. I svaki put
nanovo je povrijedim, ali kao da nas je upravo to tjeralo da ostanemo
zajedno. Dopuštala mi je da odem jer je znala da svaki put moram
dignuti naš odnos za neku novu razinu, a znala je i da ?e naša ljubav na
kraju poprimiti najviši oblik ljubavi. Naše vatrene duše su se uvijek
iznova predavale i uvijek iznova iscrpljivale. Kada bi žar pougljenjivao,
rastali bi se. Žrtvovali smo takozvan normalni život za naš cilj, ve?ini
ljudi neshvatljiv. Ali nismo pretjerano marili za njihove uzdignute obrve
i odvra?anje pogleda u o?i. Nisu razumijeli da se mi savršeno
razumijemo, da smo vidjeli uzajamne boli, da smo shva?ali uzajamne
strahove i da ?emo se uvijek vra?ati jedno drugome. U me?uvrenu smo
tragali za istinom a kad bi shvatili da nas to nije nikamo dovelo,
sastajali bi se uvijek na drugim mjestima. Ponekad u njenoj ku?i,
ponekad u mom stanu, ponekad u hotelu negdje na zapadu, ponekad u
Parthenonu, a ponekad ?ak i u javnoj ku?i negdje u Japanu. Htjeli smo
dotaknuti granice vremena, prostora, kulture i istine.
Bilo je perioda kada bi jedno od nas posrnulo i tada bi se drugo odmaklo
shva?aju?i da istinsku slobodu možemo na?i samo unutar sebe, a ne
jedno u drugome. Da, ljubav bi trebala osloboditi, ali na kraju uvijek
nekako neugodno iznenadi, pa smo razradili sve mogu?e opcije. Imali
smo jedan dan u godini kada bi odlu?ivali gdje i kako u slu?aju
posrnu?a, dok smo ostale sastanke dogovarali intuitivno i kompromisno,
ovisno o trenutnom financijskom ili emotivnom stanju.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
33