odje?e, lagao sam joj kako
smo na godišnjem odmoru, i
indirektno
pokušao
izmanipulirati svoju lažnu
stvarnost. Zatim mi je ona
ispri?ala kako je njen muž
umro, a djeca ve? odrasla,
pa
se
zaposlila
kao
prodava?ica. A no?na smjena
joj odgovara, jer kroz
popodneva pomaže k?eri i
provodi vrijeme sa svojim
unucima koji su joj sve u
životu.
A kad smo obavili kupnju,
ona je htjela ?im prije oti?i
u motel i voditi neku svoju
bitku iz fotelje, uz bocu bilo
kojeg
pi?a.
Iako smo
karakterno
bili
podosta
razli?iti, osim ljubavi prema
glazbi,
spajala nas je
?injenica da upravo naše
pateti?ne sudbine lišimo
stvarnosti i izvana ponekad
ispadamo jako hrabri. Neka
vrsta melankolije je bila u
nama oboje i kojoj bi se
odmah
prepustili
instinktivno. Tišina je po
prvi puta postala predivna
stvar. Njoj bi bilo zanimljivo
zašto se smijem upravo
odre?enim scenama nekog
filma. A mislim da je i ona
prvi put sagledala humor sa
neke druge strane. Naše
nezrelosti kona?no su dobile
vlastitog neprijatelja koja su
jedan u drugom vidjela svu
?isto?u svijeta, a zna se da
te prejaka svijetlost može
oslijepiti.
Kada smo kupili par nužno
potrebnih stvari i kad smo
napokon nabavili kapljice
zaborava, vratili smo se u
motel gdje smo uz lokalni
radio proveli zajedno još
jednu no?, ve?inom slušaju?i
uživo koncert R.E.M-a i tek
tu i tamo prozborivši pokoju
re?enicu.
Isprobala je novokupljeni grudnjak i samo u njemu i ga?icama ostala
cijelu no?, sjede?i na susjednoj fotelji sa nogama preba?enim na moje.
Miluju?i njene svilene noge dopustio sam sebi zaborav na prijašnji i
priuštio sebi misli i nadu za novi život, koji mi se možda po prvi puta
u?inio smislen. Mislim da je upravo te no?i postala svijesna da je volim
ve? onda kada sam se iskreno raspitivao o njenoj obitelji i pokušavao
shvatiti njen pesimizam i odrediti njeno razmišljanje o životu. Kada sam
je pitao da li se majka ponovno udavala ili bar imala neku vezu, sa
obzirom da je bila još prili?no mlada nakon napuštanja oca, odgovorila
mi je samo „Nije taj tip.“ A tek kada smo iskapili posljednju kap
jamajskog ruma sam otišao u svoju sobu, ostavivši nju u snu u fetusnom
obliku svu razmazanu od šminke. Promatraju?i je tako sa stisnjenom
šakom na svom nosu, poželio sam le?i pored nje, ali sam znao da moja
ljubav mora prona?i drugi na?in prepoznavanja.
Život malog hladnjaka
"200 kn"- odgovorila je mlada studentica.
"Zar samo toliko vrijedim?", mislio je mali pedeset litarski hladnjak koji
je zadnje dvije godine proveo sa svojom gazdaricom, studenticom
psihologije.
Bile su to lijepe dvije godine- razmišljao je hladnjak- dao sam sve od
sebe da zadovoljim svoju vlasnicu, a sada 200 kn, posranih 200 kn.
Iznenada se sjetio svih zanimljivih ljudi, ?ije je glasove slušao, a
poneke i promatrao, u tom stan?i?u od 32 m2, sjetio se svih svojih
radnih zadataka da hladi gin, votku, tonic, po koje pivo i nešto malo
hrane, jer se njegova vlasnica uglavnom hranila po studentskim
restoranima. Sjetio se svih muskarce koje je vlasnica voljela, svih njenih
prijatelja, svih diskusija do pet sati ujutro, svih neprospavanih no?i zbog
ispita...
Iako je cjenio svoje kolege i divio im se, posebno televizoru, uz kojeg je
njegova vlasnica provodila sate i sate, ne poklonivši niti malo pažnje
njemu samome, bio je tužan što ga više ne?e dodirivati ta mlada, lijepa
i pametna djevojka. Iako je ona bila njegova druga vlasnica, njemu se
?inilo da je cijeli život proveo samo sa njom, i ?injenica ( koja ?e se
uskoro realizirati) da ?e ostati bez nje užasavala ga je.
" Zašto, zašto?"- pitao se mali hladnjak. "Zar sam baš toliko nekoristan?
Istina je , da sam bio nesposoban zamrzavati led, sladoled, pa ?ak i
meso, ali ja još nisam gotov i prili?no sam još mlad."
Iznenada se sjetio starca (njegovog prvog vlasnika) , koji je ubrzo po
njegovoj kupnji, ostao bez žene. Tada je mislio mali hladnjak da je to
život: patnja, suze, bezvoljnost. Ve? se bio pomirio sa takvim na?inom
života. Koliko je razumio mali hladnjak, on je morao koristiti starcu i
starici u novokupljenoj vikendici. Starica je iznenada umrla, tako da
njegova prva namjena nije realizirana.
Iako se tada osje?ao nepoželjnim, mislio je da je svoju funkciju
izvršavao kako treba, sve dok starac nije po?eo živjeti usamljeni?kim
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
31