sad svoju
kaznu sluzi
u progonstvu
sa tugom se druzi.
Kao zrno peska
u pustinji
moje je srce
izgubljeno
vetrom noseno
sa jednog na drugo mesto
po deli? ostavljalo
suncem prženo
a toplotom ne zagrejano.
Kao jedna pahulja snežna
moja je duša nežna
u trenu
na najve?em vrhu bila
padala polako
i sporo se topila
zemlju je dotakla
istopila se i nestala.
Još samo ponekad
kad vetrovi zaplešu
zrno peska
do mora odnesu,
talasi se zanjišu
na obali
kap i zrno ostave
da se za trenutak
sa zemljom spoje...
DIŽEM GLAS
Dižem glas
protiv svih ratova na planeti
niko nema pravo da se sveti
dato nam ro?enjem da uzima
da živimo u blagodeti mira.
Dižem glas
u ime majke što je sina odgojila
da raste ,stvara i decu ima
a ne da bi ga u borbu spremila
i grob mu suzama zalivala.
Dižem glas
u ime sve dece ovog sveta
?ije su detinjstvo ukrali
pesmu prole?a i miris cveta
puškama i smr?u zamenili.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
84