ispunjene knjigama, stripovima, DVD-ima, ?asopisima i mnogim drugim
zaboravljenim stvarima koje si mogao kupiti samo tu, i nigde više u celom
gradu. Po sredini prostorije nalazile su se manje police, u dva reda,
ispunjene sli?nim sadržajem. Tu si mogao kupiti egzoti?ne poklone za
ro?endan, indijske majmune od drveta i tkanine, ukrasne sve?e i dimne
štapi?e. Ve?i deo prostorije je bio ispunjen DVD i VHS filmovima, koji su
se tu rentirali ili prodavali. U jednoj polici se nalazilo nekoliko hiljada starih
gramofonskih plo?a, ve? zaboravljenog pretka CD-a. Pa onda maske,
indijanske, ili Majkla Majersa, pa slike minijaturne i one ve?e, reprodukcije
i originali od poznatih i nepoznatih slikara, pa kolekcija tabakera i Zipo
upalja?a, sa svim mogu?im reljefnim ilustracijama. Tu nije bilo ne?ego
?ega nema. Kad bi, možda, neka zalutala mušterija ušla i zatražila
komplet cevi za WC šolju, Laki bi se, možda, samo malo zamislio, a onda
rekao, dobro, to nemam, ali imam knjižicu u kojoj možete pro?itati sve o
tome kako se postavljaju cevi u kupatilu. Pa bi onda zaronio u policu, i
istu pronašao i stavio pred zabezeknutu mušteriju.
U sredini kluba, desno od pulta za kasu, odmah ispod stepeništa,
nalazio se mali drveni sto?i? u starinskom stilu i oko njega isti takav
dvosed i dve fotelje za ljuljanje. Tu je mušterija mogao dobiti kafu iz
automata u plasti?noj ?aši i jedno duga?ko predavanje Lakijevo o temi
koja ga je, ili ga nije zanimala. Tu je on bio kralj zemlje izgubljenih stvari u
vremenu i prostoru. Kasnih ?etrdesetih godina, širokih ramena, obu?en u
stilu sedamdesetih u džins, sa licem na kome se nisu videle godine, ali
jeste nekakvo veliko životno iskustvo iz prohujalog vremena. Kratko
ošišan, na keca, sa isto tako kratkom bradicom skoro sasvim sedom,
izgledao je kao nekakav profesor koji u?i osnovce jedna?inama. Mile je
znao da je Laki završio Pedagošku akademiju, ali nije ni jedan ?as održao
u?enicima, ako se ne ra?una to sto je uvek imao da ras?ini neku temu
mušteriji koja je imala vremena da to sasluša. Upisao je on i Pravni
fakultet , ali ga je zabatalio i, još dok je bio mlad, otisnuo se u svet. Radio
je svašta, konobarisao, radio na gra?evini, ali i bio mornar, doduše na
reci... I sada se vratio u svoju luku, i odatle ga više niko nije mogao
isterati. Kao da se umorio od takvog života, šta li... Oženjen nije bio, a da
li ga je neko ?ekao tamo u belom svetu, to je samo on znao.
Galerija je bila replika donje prostorije, sa izuzetkom, što se na sredini
nalazila ogromna ugaona garnitura okrenuta prema policama sa TV-om,
kompjuterom i muzi?kom linijom. Zidovi su bili ispunjeni ormanima sa
sli?nim sadržajem kao i dole, u klubu. Valjda sve što nije moglo da stane
dole, Laki je kao hr?ak vukao gore, u galeriju. Na podu su bile naslagane
gomile knjiga i kompleta ?asopisa i stripova, kao svojevrstan lavirint
izme?u ulaza i ugaone garniture. A ona je bila posebna pri?a. Tapacirana
u tamnocrvenoj vešta?koj koži, sa dva lakta, na koju je moglo sesti
desetak ljudi, a bogami, kad se izvu?e, i polovina njih i da prespava. Tu
se odvijao društveni život posle osam uve?e, kad je klub bio zatvoren.
Koliko no?i je Mile tu proveo u brojnom društvu, gde se slušala muzika
šesdesetih, pilo Lav pivo i pušilo toliko, da su se posetioci mogli videti
samo ako bi razgrtali dim rukama. Mala kuhinja, u kojoj je dominirala
rashladna vitrina sa staklenim vratima, u uglu galerije, sa velikim šankom.
Pored kuhinje bila su dvoja hrastova vrata, od kojih su jedna vodila u
malo kupatilo, a druga u malu spava?u sobu, kojom je dominirao veliki
francuski ležaj. Sve to upotpunjavalo je sliku staništa Lakijevog, kao iz
nekog starog filma o muzeju odba?enih stvari.
Lakija je upoznao još kad je bio klinac i dolazio sa mamom da kupi
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
8