Diana Brki?
Jeka
Slutiš li ikad ?aroliju pogleda,
mo?nu, a neopipljivu snagu zjenica na obrazu?
Zadrhtiš li ikada onako, bez razloga,
jer prolje?e je na prozoru, a tebi baš neki nemir
nacrtao šare po grudima?
Opet su te ove o?i izljubile
i ruke se u mislima tvoga tijela nagrlile.
Tiha, nadohvat pogleda ti stojim,
a tvoje o?i pretrpane tu?im osmijesima
ne primje?uju dušu posramljenu porazima.
Ho?eš li me barem ispratiti pjesmom?
“Ro?ena sam 1972.
godine u Livnu, BiH, ali cijelo
djetinjstvo provela sam na
otoku Mljetu, okružena
slobodom malog mjesta i
svojim najdražima.
Pisati sam po?ela još u
školi, svoju prvu zbirku
pjesama izdala sam
2011.god pod naslovom
„SR 111“, a u zborniku
„Literat“, Društvo
dubrova?kih pisaca
objavljuje i moj rad. Pjesma
„Ljubavna igra“ uvrštena je
u Me?unarodnu zbirku
ljubavne poezije u izdanju
Kulture Snova, Zagreb.”
Nikad za mnom ne?eš pružiti ruku, a ipak,
zastat ?u na pragu i ne?u disati taj jedan beskona?ni tren.
Znam, dobro znam, ne?e se dogoditi baš ništa.
Ne?eš svijet okrenuti naglava?ke da rijeke krenu uzvodno,
da no? se kroz podne vrat k zori,
da more k sebi primi raspršeni val i iz ni?ega život mu da.
Nema, najdraži, više vremena.
Ti nemaš snagu boriti se, a ja sam
svoju rasipala, drugima davala, u bescjenje.
Pred kaležom sudbine sad se klanjam
i pristajem biti zrak, nevidljiva koprena jutra,
raspršena jeka želja u tišinama.
Daleka i ni?ija.
Jeka...
Jeka....
Neprikladno sasvim
Bilo bi zaista neprikladno
da se spetljam s tvojim mislima
i zaposjednem tu?e mjesto za stolom
tvog ocrtanog prostora
i sasvim neprikladno
da ti zaiskrim u snovima
kad mrak je gust i ljepljiv
i svaku svjetlost otkriva.
Bez dileme,
neprikladno bi bilo
svako moje postojanje
u tvojim grudima.
Po nekim pisanim pravilima,
ja sam sasvim
neprikladna,
neprihvatljiva.
Da, zaista.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
68