XI.
U oku suze sijaju,
u oku njihov je dom,
ne dam da se kotrljaju
naniže po licu mom.
Dok jedne tihe no?i
kad zavlada tišina
ne pustim da moje o?i
daruju suze mrtvima.
Te no?i neka se vrata
tuge moje otvore,
dok žalim majku i brata
šumi mi, šumi javore.
Neka tog no?nog sata
mramoru suze govore.
XII.
Mramoru suze govore
duša ga njima zaliva,
pla?ite o?i do zore
no? vas od ljudi skriva.
Govore suze kamenu
i dragim sjenima,
za jednu krunu slomljenu
u talasima Lima.
Nikada ne može duša
da stigne do vas bliže,
i dok sebe samu kuša
nisku od suza niže.
Uzalud srcem sluša
odgovor nikad ne stiže.
XIII.
Odgovor nikad ne stiže
tek hladan kamen ?uti,
zora je sve bliže,bliže
i uskoro ?e svanuti.
Svitanja mnoga rumena
do?ekah sa tugom,
posle nekog vremena
tuga mi postala drugom.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
62