nesre?nica sa fejsa bi isekle vene samo da budem sa njima, ali, znaš ti
mene, ja opslužujem samo moju Natašu... Sad sam se i ja uklju?io, treba
da skinem nešto o nelinearnim jedna?inama za fax... Je li se vidimo
ve?eras u Floku?”
“Pa kako?”, to je u njihovom žargonu zna?ilo ‘pa naravno’, vi?ali su
se skoro svakodnevno, a najviše u klubu “Flok” u zgradi ispod Milovog
stana. “Imam nešto samo da obavim u gradu, a u Floku sam do
šestice...”
“Opet ti keva šalje pare iz ?ikaga, ti ništa drugo danju ne obavljaš u
gradu, osim što dižeš dolare...”
“Ne seri, ne dižem nikakve pare, ja za razliku od tebe radim, a ne
?ekam samo da mi nešto padne sa neba, kao ti.” Ivanu je tek to bilo
smešno, hvatao se za stomak dok se cerio.
“A ti zoveš radom to što se šepuriš kao obezbe?enje pred ribama po
splavovima, izigravaš žestokog momka, a u stvari gledaš samo šta ?eš u
sitne sate da privedeš u stan!”
“Ej, majmune, rad je sve što ti donosi kintu, a ako još spojiš lepo sa
korisnim, tim bolje,” smejao se i Mile. Ovakvi razgovori su bili
karakteristi?ni za njih dvojicu, i jedan i drugi su voleli da se zezaju, ali,
kad bi jednom od njih nešto bilo potrebno, onaj drugi bi prevrnuo svet da
mu pomogne. “Hajde, brate, vidimo se onda kod Lakija u Floku?”, pitao je
pomirljivo.
“Ako se ne vidimo, upali?emo svetlo”, Ivan se primakao veb kameri i
na ekranu se videle samo njegove usne nameštene za poljubac.
Cmoknuo je kameru i odmakao se, široko se cere?i.
U istom momentu Mile je sko?io, ispružio ruku, i, kobojagi, uhvatio
poljubac prstima, a onda ga polako stavio sebi na obraz. To je bio njihov
štos kojim su uveseljavali drugove i pravili ribe ljubomornim.
Kad je ugasio lap-top, Mile je ustao sa troseda i istegao se. Bilo je
vreme za njegovu jutarnju gimnastiku, sklekove, trbušnjake, i sve ostalo
?ime je sebe mu?io kako bi održao kondiciju, i svoje lepo oblikovane
miši?e. Bio je to lep, crnokos de?ko, sa žu?kasto-mrkim o?ima, koje je on
voleo da zove zelenim. Falio mu je koji centimetar do 180, i zbog toga je
?esto voleo da kaže da je ocu ponestalo materijala kad ga je pravio. Ali
zato je svojih sedamdeset i nešto kilograma lepo oblikovao u sklad
bicepsa, tricepsa, plo?ica, i to uglavnom vežbama. Nije voleo teretane,
smatrao je da su momci koji se tamo nabilduju samo “naduvani”.
Pomerio je malo sto?i? sa tepiha, i po?eo prvu seriju sklekova.
Živeo je sam u trosobnom stanu u širem centru grada. Stan je bio
maj?in, koja je ve? nekoliko godina bila u Americi. Otac mu je bio
advokat, imao je veliku kancelariju i novu porodicu. Razveli su se kad je
Mile napunio osamnaest. On im to nikada nije oprostio, bilo ga je stid od
društva zbog te ?injenice. Ostao je sa majkom, doduše, samo par
meseci, a onda je ona otišla sa svojom novom ljubavi u ?ikago. Dobio je
stan, i svoju slobodu. Roditelji su svoju krivicu pokušali da mu nadoknade
parama i poklonima, ali on je to primao bez ikakve želje. Više je voleo da
sam zaradi svoj dinar.
Iako je bio prirodno inteligentan, škola ga nije nešto zanimala, i jedva
je ?ekao da završi nekakvu srednju školu u?enika u privredi, nešto za
parne kotlove, ni sam više nije znao kako mu se zove zanimanje. Za
život je zara?ivao rade?i u firmi za obezbe?enje imovine i lica “Protekta”,
kao izbaciva? u diskotekama ili klubovima. Odgovaralo mu je radno
vreme, radio je od ?etvrtka do nedelje od 20h do 04h. Danas je bio tek
utorak i bio je slobodan.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
6