M:
Ja stvarno evo više,
ne mogu da slušam ove laži!
Ja stvarno ne razumem
svrhu
ovog
izlaganja
profesore! Pa upropasti?ete
?itav projekat porobljavanja
poznatog dela svemira, a ja
?u izgubiti svoje pravo da
vladam,
vi ?ete mene
upropastiti, vi vi vi, a ja sam
tako želeo da vladam... moj
najgori košmar se ostvario,
moja muka, tolike godine
mu?enja da Vi, sada, kad
smo na korak ostvarenja
našeg
sna.
Vi,
prokletni?eeeeeeeeeeeeeee
ee!
T:
Ma,
jednom!
za?epi
ve?
[Profesor pritiska dugme na
svom satu, i za deli? sekunde
iz zida koji je odjednom
nestao izlaze dva vojnika u
narandžastim FILUM – Firma
uniformama.
M.
vi?e...
Neeeeeeeeee! I, oni ga
odvode u jednu od soba za
mu?enje u dubinama vojne
zgrade gde je nekada bio
Knežev Arsenal.]
T:
Vrati?e se on. Samo
mu treba malo korekcije na
pozitronskom delu mozga,
znate, po?eo je da sanja
neke gluposti – robote koji se
bore za svoju slobodu.
Strašno!
R:
Razumem
ja,
profesore, nego ne znam da
li ?e razumeti šira Javnost
koja ?ita Pravdu. Samo,
zamolio bih vas da nastavite
sa izlaganjem.
T:
Da.. pa vidite, ta
Diktatorka ustvari uopšte nije
bila ljudsko bi?e! A pošto
sam ja služio dugi niz godina
pod njenom jurisdikcijom tokom programa raznih perioda književnosti i
epoha, i pošto sam se naslušao raznih gluposti, bilo mi je dosta svega!
Pošto sam tada bio na vrhuncu svoje cyber snage i robotike, za tili ?as
sam ušao u jedno od moja dva vozila za putovanje relativisti?kim
brzinama, naravno, to su brzine približne brzini svetlosti.
R:
Kako ste odvažili za taj poduhvat spasavanja stanice na Marsu?
T:
Pa, znate, ja sam morao to da uradim! Prosto tolike godine
omaložavanja, znate, to retko koji ?ovek može da podnese. Ja sam se
kinjio i iživljavao na one studente koje sam obarao. Davao sam programe
modernizma koji su bili namenjeni za dvosemestralne stare programe, za
onu generaciju znate, koja je bila nešto ozbiljnija od ovih što prepisuje sa
telefona i papiri?a.. ma užas, pokušavao sam na sve na?ine da ih
nateram da se raspla?u i ?upaju kosu, ali nekako su uspeli da se izmigolje
iz mojih besnih profesorskih ruku. ?ak sam i jednog studenta namerno
obarao 6 puta, na kraju je on sazvao komisiju i položio sa desetkom.
Možete li zamisliti koja je to bruka bila za mene? Ali, dobro, barem sam
ga namu?io do srži.
Ovo sa Diktatorkom Venere Rather Nasty je za mene više bio li?ni
hir nego neki herojski poduhvat. Da nekom ispri?am celu pri?u mogao bi
da snimi ?itav jedan ciklus taktila, znate, to su oni filmovi sa ose?anjima iz
Hakslijevog dela Vrli novi svet.. eto, zahvaljuju?i profesoru A.B. ja sam
malo proširio svoje vidike.
R:
Možete li nam bar malo opisati taj herojski podvig? Ne znam kako
druga?ije da ga nazovem!
T:
Pa, evo nešto u kratkim crtama: Za tili ?as sam obukao svoje
svemirsko odelo. Nalepnica Filum Firma Galactica je jasno bila vidljiva na
uskom kožnom skafanderu. Javio sam svom robot–asistentu koga vi
znate kao kolega M., koji je zapravo više puta menjana verzija savršenog
modela robot–studenta znate. Sve je po?elo kad smo mu naredili da
obriše prijatelje sa fejsbuka, što je on poslušno i uradio. Ali, saznali smo
da je savršen za naše cyborg eksperimente kad je on u stvarnom životu
po?eo da izbegava ljude, da ogovara kolege i da pri?a za jednog
odre?enog kolegu najgore stvari što je li?ilo na neko emotivno pražnjenje
li?nih kompleksa. Taj student je bio antipod, ili sušta suprotnost Androidu
M. Markovi?u, a što je interesantno imali su isto prezime. I dok je jedan
odolevao našim serumima i antitelima, drugi je posustajao i sve više li?io
na mašinu i roba ( a svi znamo odakle re? robot poti?e) koja nam je
potrebna ovde na jednoj Instituciji i Firmi koja bi jednom mogla da vlada
?itavom galaksijom. I baš zbog te sušte suprotnosti, M. je ?esto svesno i
podvesno postavljao to pitanje: A koja je svrha našeg života i smisao
našeg postojanja...
No, bilo je šta je bilo. M. j