- Ovo mož'te srediti tek
kod Jose u Blatištu, ako jošte
nije zabatalio du?an.
doma?in nekome. Neko vreme tišina je teška, a zatim ulazi žena sa
poslužavnikom. Oštre crte lica. Sva u ?vorovima. Koža potamnela od
sunca. Miši?ava. Ispijena. Pogled joj prelazi preko goš?e. Odbojan. Naliva
casei odlazi. Belo! Prinosi ?ašu usnama. Kiselo. Vino za alkoholi?are. To
nije ono po šta je došla.
- Šta ?u sad!? Ko ?e mi
pomo?i – grudi izbacuje u
borbeni položaj. Pogledu
dodaje nijansu o?aja. Levu
nogu lagano povija, podiže
ruku na slepoo?nicu. Deluje.
- Vi'te, idu?e nedelje Pajo ide do grada, pa vas mož' povesti. progovara doma?in.
- Err... Pa u?ite gospoja,
možete se tute malo odmorit'
pa ?emo vidit' šta da radimo.
- Ta mož'te i o'de kod nas. Niko ne?e umret'. - baš ono što je i htela.
Vreme za akciju.
- Joj hvala vam. Hvala
mnogo! - njišu?i bokovima
prilazi doma?inu.
- Ne znate koliko mi ovo
zna?i – Hvata ga obema
šakama za ruku u gestu
poverenja.
- Zovem se Radmila glas joj odiše prepuštanjem.
- Ta hajte molim vas.
Ljudi smo. - Selja?ina se
prima. Topi se od miline.
Ulaze
u
ku?u.
Bedno
ure?ena, gotovo sirotinjska.
Pretpostavka da je veliki
novac u selu može pasti na
pamet samo sirovinama. Igor
je
budala.
Seda
na
rasklimatanu
stolicu
i
zavodljivo prekršta noge.
- Jel' biste pop'li ?ašu
vina? - seljobera bulji u nju
kao da vidi še?erlemu.
Oh,
bilo
bi mi
zadovoljstvo gospodine. dobro kontroliše glas. Zvu?i
zavodljivo.
- Maargitaa! Daj bokal
onog našeg! - dovikuje
- Jao, šta ?u dotad. Nisam videla nikakvu gostionu. - unosi u glas
maksimum patetike.
Zahvaljuje uz osmeh prepun obe?anja. Selja?ina bali. Margita je vodi
do sobe.
- Beži odavde, ništa dobro ovde za tebe nema – šapu?e pre no što joj
preda ?istu posteljinu. Radmila je prezrivo odmerava. Rugobno
ljubomorno ?eljade. Pojeba?e joj se sa mužem pod nosom i ona to zna.
Zatvara vrata za sobom ne slušaju?i dalje.
Mnogo puta je igrala ovu igru. I to za mnogo manji ulog. Ve?era,
novac, usluga... Ne zovu je uzalud Rada Kuja. Ovoga puta ne sme
pogrešiti.
?ak i pre nego što je o?ekivala ?uje klju? u bravi. Vrata se lagano
otvaraju. Mužjak je stigao. Baš kako to i treba da bude. Šunja se, spušta
ga?e, podiže jorgan. Radmila je naga, pravi se da spava. On joj razmi?e
noge, zavla?i se, prodire. Ona otvara o?i i glumi iznena?enje. Oglašava
se tiho, da ne probudi suprugu.
- Šta to radite? - selja?ina ne odgovara, dah?e poput vepra. Veštim
pomerajima mu pomaže. Toplina u utrobi joj daje do znanja da je gotovo,
trenutak pre no što se uljez strovalio kraj nje. Zatim no?ni posetilac ustaje
i izlazi. Vreme je za spavanje.
Jutro je i sprema se za pritezanje om?e. Igorova klinka je preturila
ku?u, ali je najpre odigrala istu ovu igru. Pre no što je zbrisala sa plenom,
ipak je rekla Igoru nešto korisno. Doma?in zna biti brbljiv kad je u nevolji.
Rada Kuja je pametnija. Ima dodatni adut. ?im je ustala rasula je iz
flašice ze?ju krv po ?aršavu, a zatim i po sebi. Pažljivo, samo na prava
mesta. Obla?i se paze?i da krv bude vidljiva, zatim izlazi do zajedni?ke
prostorije. Ne zaboravlja da ponese uplašeni pogled. Pohotljivac je ve?
tamo. Pije kafu. Podiže pogled i Radmili je jasno da je upao u zamku.
- Sva s' krvava. Ajd' u kupatilo, oper' se – ?ini što joj kaže, ne
komentariše. Zatvara vrata za sobom i osluškuje. ?uje nervozne korake,
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
17