ZVER
U mojoj glavi, na mome licu, u telu
stanuje zver za koju samo ja znam.
I ja je skrivam u sve?anom odelu
dok šetam gradom napušten i sam.
Ponekad šetamo zajedno bez nade
nudim joj primirje i ve?iti spas.
Ponekad u prole?e srce mi se iskrade,
tada ponovo želim da mislim na nas.
Zver me ne da, ja sam samo njen.
Skida mi odelo, kravatu i cepa sako.
Nisam više onaj da?ko snen
koga je bilo voleti lako.
U mojoj glavi, na mome licu, u telu
žive sve pesme i napuštene balade.
Dok šetam gradom u sve?anom odelu
prolaznike molim za tra?ak nade.
Oni ne znaju kako je ljubav lepa,
zbog nje se živi na vodi i hlebu.
Ali moja je zver