VIJENAC OD SONETA
I
Zar sad suza samo,teški uzdah tvoj,
posle svake nade koja je minula,
ti si jedna rana,samo jedan bol,
jedna trošna biljka skoro uginula.
O, maj?ino srce,ti okrutno,tvrdo,
živiš od sje?anja i tugom se hraniš,
da je sre?a teret težak kao brdo,
to bi brdo mogla suzom da sahraniš.
Tuga je nešto što procveta no?u
kad zastori tame od pogleda kriju,
patnja voli ?amu i voli samo?u,
tada suze mogu slobodno da liju...
Bistra je ta suza ko rosa na vo?u
a ta suza san je što te budi no?u.
II
A ta suza san je što te budi no?u.
pa se probudiš,bol postaje ve?i,
budna ti se vra?aš u svoju samo?u
u kojoj nigdje nema mjesta sre?i,
samo patnja tiha,mirenje sa bolom,
osvit prepun tuge iza sna o njemu,
tragove mu tražiš po svijetu ovom,
lik njegov tražiš okolo u svemu.
Lik njegov tražiš a tu je u tebi
urezan patnjom po cijeloj duši,
nijesi spremna i priznala ne bi
da te tvoja suza ubija i guši
i da te vodi ka tami dubokoj,
tuga tvoja teška,bol i nespokoj.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
68