Sajam postao je mesto na kojem su se svake godine uzbudljiva otkri?a
pokazivala radoznaloj publici, pod tihim pokroviteljstvom Tesle i
njegove kompanije, a nove fabrike i pogoni za proizvodnju
najsavremenijih izuma nicali su duž Dunava podno Karaburme,
Mirijeva i Višnjice, da snabdevaju tržišta širom sveta. Doduše,
posledi?no obilje novca i kapitala dovelo je i do toga da Srbija postane
interesantna i onima koji ne žive od poštena rada – raznoraznim
umetnicima i kvaziumetnicima, kockarima, mešetarima, sumnjivcima
svake fele, zlo?incima i špijunima. Gradska policija i kraljevska
žandarmerija bile su formacije ustrojene strogo, po ugledu na
najefikasnije takve službe u svetu, i kriminala nije bilo onoliko koliko ga
je moglo biti – ili je makar bio suzbijen u pojedine ?etvrti ve?ih gradova i
varoši, koje je obi?an gra?anin znao naširoko da zaobilazi. Secikese i
lupeži, razbojnici i ubice, strogo su kažnjavani dugogodišnjim robijama,
a sudovi su smrtnu kaznu i javna pogubljenja nalagali vrlo restriktivno,
samo u slu?ajevima kada je to zaista bilo neophodno.
Ipak, sa špijunima stvari nisu bile tako jednostavne.
Kralj je znao koliko je sada Srbija „obaveštajno interesantna“ velikim
igra?ima na svetskoj politi?koj sceni, i blagovremeno je pokrenuo
stvaranje posebne kontraobaveštajne službe pri vojsci, a na njeno ?elo
postavio otresitog oficira i dokazanog patriotu, pukovnika Dragutina
Dimitrijevi?a Apisa, daju?i mu odrešene ruke. Ubrzo zatim, štampa je u
liberalnoj srpskoj kraljevini po?ela ?esto da uzima na zub pukovnikovu
organizaciju, taj „otu?eni državni aparat koji nikome ne polaže ra?une“,
kako je pisala Politika 12 . marta 1915, i spo?itava Apisu da se „meša u
sve i svašta“ (Štampa, 6. januar 1916.) i zapravo ima ulogu „kralja
umesto kralja“ (Novine serbske, 7. maj 1917.). Ali bez obzira na to,
služba je funkcionisala efikasno i tiho, upravo onako kako sada mora
delovati dok se ?itava ta stvar sa Plankom i Teslom ne završi.
Dok s uzdahom pali novu cigaretu na balkonu svog stana u Volginoj,
pukovnik se pita šta bi – i kako – danas ?inio da onog davnog dana nije
zastao na vratima vra?arine ku?ice, stupio natrag i zatvorio ih za
sobom.
Ali kao i uvek, to ga raspoloženje napušta i stvarnost se vra?a u
kolosek, obrascima precizno matemati?kim, i Apis shvata da zapravo
niko nema nikakvog izbora, da ljudima vlada skup formula i da je
sloboda volje samo još jedna od tih bioloških algebarskih funkcija koju
?e jednog dana neki od ovih velikih nau?nika protuma?iti, dobiti Nobela
i dokazati da Bog ne postoji.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
38