Novi roman je u nastajanju - svojevrsni prednastavak (prequel)
"?oveka koji je ubio Teslu." Evo jednog malog odlomka koji ne
otkriva previše...
Goran
Skrobonja
je ro?en 28.03.1962. godine
u Beogradu. Diplomirao je
1985. na beogradskom
Pravnom fakultetu. Od 1986.
pa do danas bavio se
profesionalno spoljnom
trgovinom i bio na
rukovode?im funkcijama u
kompanijama „Simpo“
Vranje, „ICN-Galenika“,
„Terra Trade“, „Decotra
Engineering“ i „HIPPetrohemija“, da bi od 2009.
postao generalni sekretar
Srpskog udruženja izdava?a
i knjižara (SUIK) iz
Beograda. Tako?e, od 1990.
godine, Goran Skrobonja je
imenovani stalni sudski
tuma? za engleski jezik pri
Okružnom sudu u Beogradu.
Prva Goranova pri?a koja se
pojavila u nekoj zvani?noj
publikaciji bila je „Poklon s
neba“ koju je objavio
zagreba?ki ?asopis Sirius u
svom broju 134 (jul 1987).
Od tada, on je objavio brojne
kratke pri?e, novele i
romane, preveo hiljade i
hiljade stranica vrhunske
žanrovske književnosti s
engleskog jezika i kao
izdava? objavio neka od
klju?nih dela koja se mogu
uvrstiti u žanrove horora i
nau?ne fantastike.
Ponekad, u poslednje vreme sve ?eš?e, a naro?ito u ovakvim no?ima,
pukovnik Dimitrijevi? ose?a ?udnu udvojenost, kao da se ?vrstina sveta
gubi, tkanje stvarnosti oko njega postaje porozno i nematerijalno poput
dima i on iza te gaze, zalelujane koprene, nazire neku drugu stvarnost,
svet koji nastanjuju duhovi, akteri doga?aja koji nikad nisu bili, a opet
jesu, tamo negde, tamo nekad. Dok smrknuto i zamišljeno puši,
zagledan u titrave zvezde na nebu iznad Beograda, pukovnik se nužno
pita nije li na svom životnom putu negde skrenuo pogrešno i srušio
?itavu jednu vasionu koja je mogla biti, a sad je – eto – samo
snovi?enje ili halucinacija.
Možda je to bilo onog dana kad je otišao vra?ari udno Kaleni?a guvna,
da mu pro?ita sudbinu – tada još poru?nik, tek stupio na dužnost posle
završene akademije, pun ideala i snova o tome da služi Otadžbini, da
je u?ini velikom, ravnopravnom sa drugim silama, i ujedini narod ?iji je
sin bio, zaokruži državnu teritoriju, ako treba ognjem, karte?om i krvlju.
Bio je spreman da žrtvuje sopstveno biološko bi?e tom cilju, da
uzmakne od imperativa mesa i kloni se žena (osim kada je u njima
gledao ženski ideal, kao u svojoj majci Jovanki ili prelepoj i otmenoj
gospo?i Gen?i?, supruzi jednog od najbogatijih i najvi?enijih Srba).
Srbija je trebalo da bude njegova zaru?nica, ?ista i plemenita onako
kako nijedna stvarna žena nije mogla biti.
Ali danas je sve druga?ije – pa tako i on, i ta njegova nesu?ena
verenica. Kada mu je vra?ara – nije to bila neka obi?na kurbetka, ve? u
?aršiji poznata „bela ciganka“ kojoj ga je poslala njegova sestra Jelena,
da mu kaže kakva ga svetla i slavna sudbina ?eka – besramno
pokazala svoju tajnu, raširivši noge na kanabetu u onoj svojoj
sumra?noj ?atrlji, kad je tamo spustila prste i otvorila je pred njegovim
pogledom, Dimitrijevi? je osetio – usred lupanja srca i vru?ine koja mu
je zažarila obraze i uši – kako je došao do ra?vanja staze koju je do tog
trenutka smatrao pravom i jasnom, koliko god duga?ka bila. Na jednoj
strani su bili ideali, neprestano tik izvan domašaja; na drugoj
damaranje životinjskog bivstva, podatno i pokorno, pred njegovim
o?ima i rukom. Iskušenje. Iskušenje kojem nije odoleo. Od tog dana,
posle vrele, vlažne, znojave inicijacije u svet ?ula, on više nije bio isti, i
slutio je da se jedan sušti deo njegove li?nosti posle tog ?ina kao ovaj
dim iz cigarete vinuo u vazduh, napustio ga, nestao razvejan lakim
beogradskim lahorom.
A ni Srbija više nije bila ista. Sada, ?inilo mu se, umesto na zaru?nicu,
jedru, lepu, mladu i nevinu, ona pre li?i na pomalo podgojenu
sredove?nu raspuštenicu željnu razvrata, spremnu da do kraja iskoristi
život ?iji kraj ve? nekako sluti, iako je naizgled zdrava i prava, ?ila i
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
36