24Kitchen BestFood online magazin Broj 7 | Page 66

cija tela (disanje, rad srca i krvnih sudova, probavu, temperaturu) i mnoge oblike emocionalnog ponašanja. Hipotalamus deluje zajedno sa hipofizom, glavnom žlezdom organizma koja upravlja radom svih drugih žlezda. Nadbubrežne žlezde sastoje se iz srži i kore. Srž nadbubrežne žlezde povezana je sa simpatičkim nervnim sistemom (sećate se – glavni junak prvog teksta o odnosu stresa i ishrane) čija stimulacija dovodi do lučenja hormona adrenalina i noradrenalina. Kora nadbubrežne žlezde luči sasvim drugu grupu hormona – kortikosteroide, među kojima je najpoznatiji kortizol. Kortizol povećava koncentraciju glukoze u krvi, deluje na metabolizam masti i proteina, a njegovo najznačajnije dejstvo je stvaranje ugljenih hidrata (šećera) iz proteina u jetri. Istovremeno on umereno smanjuje iskorišćavanje glukoze u većini ćelija organizma. Ova dva procesa dovode do povećanja koncentracije glukoze u krvi i stimulacije lučenja insulina. Kortizol smanjuje i zalihe proteina u skoro svim ćelijama tela. Zbog toga usled preteranog dejstva kortizola mišići mogu postati slabi, a imunološke funkcije oslabljene. Stres i kortizol Verovatno se pitate kakve veze latinski nazivi kojima vas bombardujem imaju sa našim mukama sa kilažom. Veza leži u činjenici da ključno mesto u kontroli lučenja kortizola ima pobuđivanje hipotalamusa različitim vrstama stresa. Put između ove dve instance posut je sa još par reči koje nije lako izgovoriti, no ipak hrabro nastavljamo. Skoro svaka vrsta fizičkog ili psihološkog stresa aktivira lanac neuroendokrinih procesa HPA osovine. Najpre hipotalamus luči i oslobađa kortikotropin – oslobađajući hormon (CRH). Ovaj hormon dejstvo ostvaruje u hipofizi gde izrazito povećava stvaranje i lučenje adenokortikoidotropnog hormona (ACTH), a posle nekoliko minuta pojača se i lučenje kortizola u kori nadbubrežne žlezde. U roku od nekoliko minuta lučenje kortizola može da se udvadesetostruči. Regulacija nivoa kortizola odvija se mehanizmom negativne povratne sprege što znači da se direktnim dejstvom kortizola na hipofizu i hipotalamus, smanjuje njegova proizvodnja i koncentracija. Međutim, stresni stimulusi su nadmoćniji i mogu da prekinu povratno obustavljajuće dejstvo kortizola. Zato više puta u toku dana stresni stimulusi prouzrokuju periodične poraste sekrecije kortizola. Kortizol i gojaznost U literaturi je opisano nekoliko mogućih mehanizama putem kojih HPA osovina doprinosi razvoju gojaznosti. Oslobađanje kortizola stimuliše i oslobađanje insulina. Visoki nivoi kortizola smanjuju osetljivost skeletnih mišića i masnog tkiva na insulinsku stimulaciju. Zbog toga, preterano lučenje kortizola može izazvati poremećaje metabolizma ugljenih hidrata. Kombinaci- 66 ja visokih nivoa insulina i povećan unos hrane povećava verovatnoću akumulacije masti, naročito u predelu stomaka. Takođe, nalazi pojedinih istraživanja govore da aktivnost kortizola možda leži u osnovi preferencije za određene vrste hrane u stresnim situacijama, naročito hrane bogate zasićenim mastima i šećere. Konzumacija hrane bogate mastima i šećerom stimuliše oslobađanje endogenih opoida (poput endorfina) koji izazivaju prijatnost i smanjuju bol, ali dovodi i do insulinske rezistencije. S druge strane, studije govore u prilog hipoteze da obroci bogati ugljenim hidratima povećavaju aktivnost HPA ose, što znači da mogu da doprinesu stvaranju i održavanju začaranog kruga HPA aktivnosti i prejedanja koje uočavamo kod bolesti gojaznosti. Stres može da bude inicijalni okidač preterane konzumacije “hrane za utehu”, bogate šećerima i zasićenim mastima, koja povratno stimuliše aktivnost HPA ose. Pretpostavlja se da visoka reaktivnost na stres, posledično dovodi do većeg unosa kalorija. Prema tome individualna reaktivnost na stres može da bude uzrok razlika u psihobiološkim rakakteristikama koja objašnjavaju žudnju za hranom u stanju stresa. U jednom istraživanju, kod zdravih studenta koji su sebe opisali kao osobe koje u stresnim situacijama posežu za hranom zabeleženi su viši nivoi kortizola i insulina tokom ispitnog perioda u poređenju periodom raspusta. Takođe oni su se tokom stresnog perioda ugojili više od ispitanika iz kontrolne grupe. Verovatno je da ljudi sa pojačanom aktivnošću HPA ose u stresnim situacijama, biraju hranu velike enrgetske gustine da bi otupili jak stresni odgovor i smanjili anksioznost, što ih nažalost uvodi u pomenuti začarani krug aktivnosti HPA ose i prejedanja. Ne samo da se, pod uticajem stresa, povećava ukupan energetski unos hrane, već može doći i do pada u kvalitetu ishrane. Zašto sam vas mučila fiziologijom? Život savremenog čoveka, radni stres, spoljni pritisci, ali i očekivanja koja sami sebi namećemo, manjak slobodnog vremena, preplavljenost informacijama i konstantno opterećivanje čula svetlosnim i zvučnim signalima elektronskih uređaja, predstavljaju izazov i za najotpornije među nama. Intuiticija nam govori da naporno vežbanje „trenira“ i naš metabolizam. Istina je da sagoreva kalorije i povećava našu snagu, ali to ne znači da nužno čini naš metabolizam efikasnijim, niti da će u kombinaciji sa rigoroznim dijetama rezultirati mršavljenjem. Jedan od razloga zbog kojih čuvena kombinacija rigorozne dijete i ekstremnog vežbanja, često ne uspeva, leži u činjenici da ona predstavlja dodatni izvor stresa za naš organizam. Opuštanje je tajni sastojak koji normalizuje nivo hormona stresa, adrenalina i kortizola, i posledično poboljšava varenje. Najlepši dar koji, možemo da poklonimo svom telu, jeste da mu omogućimo da što manje vremena provede na rolerkosteru bežanja i borbe, a što više u laganom uživanju u prijatnim stvarima, poput ukusnog obroka punog hranljivih sastojaka. www.bestfood.rs 67