Razgled Požege
meningrad i okoliš). Tu je naš dobri vodič zaboravio svu geografiju
i dao se u politiku... Šteta što je sva
ta priča neslavno završila jer kada
bi se sve osposobilo Velika bi brzo
postalo fancy odredište Slavonije.
Dan smo nastavili u Kutjevu i
poznatim podrumima. Saznali smo
svu povijest podruma, kako su
ponekad bili komplicirani vlasnički
odnosi i načine proizvodnje vina.
Također, vidjeli smo veliku bačvu
za čuvanje vina, drugu po veličini
u Europi, a sve je bilo zanimljivije
zahvaljujući našem simpatičnom
mladom vodiču koji je sigurno
još i dan poslije imao poteškoća s
vidom od silnih bliceva uperenih
prema njemu...jednoj kolegici on
je bio zanimljiviji od bačvi...Prof.
Filipčić poklonila je svakome od
nas po čašu za uspomenu i odmah
nam je bilo toplije oko srca :). U
drugom vinogradu vidjeli smo i
meteorološku postaju gdje smo i
kušali vina na nagovor vlasnika...
mora da je prepoznao buduću klijentelu. Nakon toga čak je i asistent
6
Maradin dobio malo boje u licu :).
Drugi dan krenuli smo u suprotnom
smjeru. Čuli smo i sve o tvrđavi
Dubovec,
renesansnom Karlovcu i suvremenom
stanju
u
tom gradu.
Već nakon
dva
sata
stajali smo
na Vratniku
gdje nas je
bura toliko
propuhala
da
smo
jedva čekali
povratak u
bus. To mi
45. paralela u
bio
jedan
od najdražih trenutaka terenske jer
uvijek se govori o famoznoj buri,
ali dok se stvarno ne stane tamo
gdje zrak prolazi kroz uski reljefni
prolaz nema se baš jasna predodžba
o snazi tog vjetra. Usput, pogled s
Vratnika prema moru je prekrasan.
U Senju smo bili na 45. paraleli i
vidjeli onaj fora natpis „5000 km
do ekvatora i 5000 km do sjevernog
pola“. I nikad nećemo zaboraviti
ručak u Senju: od svih restorana mi
smo sjeli u pizzeriju pored koje je
bila neka septička ili nešto slično
pa su nam muhe pravile društvo
cijelo vrijeme... Dok smo nastavljali dalje prema jugu upoznali smo
i sve otoke uz obalu koji su se jako
lijepo vidjeli. U Karlobagu nas je
fasciniralo pružanje kuća uz obalu
i Velebit odmah iza njih, a malo
manje su nas fascinirale trgovine i
hoteli koji se zatvaraju.
A treći dan smo obišli Istru: vidjeli
smo Mirnu, Rašu i Limski zaljev,
Poreč i Rovinj. I kupali smo se...
na kiši...Jedino je šteta što nismo
imali još neki obilazak gradova s
vodičem jer smo imali dovoljno slobodnog vremena.
U ova tri dana stvarno smo puno saznali, čuli smo zanimljivosti od naših
voditelja i vodiča,
a i sami smo držali
seminare. Na kraju
ne mogu ne pohvaliti prof. Filipčić
koja nas je skroz osvojila kada je došla
u ružičastom sportskom izdanju, i iako
smo se u početku
bojali da joj se neće
Senju
svidjeti naše veselo raspoloženje ona se pokazala
vrlo tolerantna i pristupačna. Na
kraju je eto, naš tour de Hrvatska
à la Filipčić-Maradin sasvim dobro
prošao!