kongresa. Bogati grad vrhunske turističke ponude,
koji bruji turistima iz svakog kutka Zemlje, nudi apsolutno sve od Europe do Carske Rusije, ali i surove
ruske današnje alkoholne stvarnosti. U hostelu nas je
dočekala slovenska delegacija, zajedno s Estoncima,
a sljedeći dan nas je u hostelu već bilo 40-ak tako da
je pao pravi tulum.
Kongres se održavao u Zelenogorsku, mjestu koji za
kratkog ljeta čak privuče i neki broj turista željnih
sunca i kupanja u moru. More je još uvijek bilo
zaleđeno kada smo mi tamo bili, početak travnja...no
dobro. A smještaj je bio u dječjem vrtiću, niskih WC
školjki i lavaboa, ali kreveta normalne veličine. Kongres...da, tulumi su bili fenomenalni, često do jutra
Predstavnici EGEA-e Zagreb i Beograd
tako da je bilo i spavanja na radionicama do ručka, ali
bi nadoknadili propušteno nakon vrhunske hrane koja
se spremala u kantini. Prezentacije entiteta su bile
izvrsne, kasnije mi je bilo žao što smo pustili samo
filmić, a ne napravili neki igrokaz ili slično, ali i ovo
nas je dobro prezentiralo. Ruska noć je bila fenomenalna, put kroz Rusiju, simpatične muškobanjaste
djevojke iznimno velikog poprsja (Mike), ispričanog
simpatičnim igrokazom u kojem su bila predstavljena
mjesta od St.Petersburga do Vladivostoka, tradicionalna glazba, nošnje, plesovi i naravno obilje votke,
koja je bila nagrada u svakoj igri na kongresu, a igre
su pretežito bile u ispijanju votke na sto načina. Bilo
je i ispijanje piva zadnju noć u natjecateljskom dijelu,
u kojem je zapaženu rolu odigrao tim «Malakas and
pretty girls» Ana (RI-Slo), Magda (Krakow), Bane
(Beograd), Andreas (Mytilene) i ja. Drugo mjesto na
mom prvom europskom službenom ispijanju piva,
gdje smo izgubili od BOE tima (ipak imaju iskustva),
38
Radionica o eutrofikaciji i opasnostima
velikih gradova za osjetljiv okoliš
je izuzetan uspjeh.
Hajdemo malo da se osvrnem na glavi razlog cijelog
putovanja, to je naravno naučiti nešto, jel tako!?
Moja radionica bila je na temu eutrofikacije i vodila ju je izvrsno pripremljena Polona. Glavna tema
je bila zagađenost Baltičkog mora, koje je jedno od
najugroženijih mora Europe, u kojem je zdrava riba
odavno nestala, a obalama kupači su odavno rekli
zbogom. Zbog cjelokupne situacije u moru i oko njega
zdravlje i egzistencija velikog broja ljudi dovedeni su u pitanje. Uložen je veliki napor i sredstva u
istraživanja, edukaciju i poboljšanja života u moru da
se situacija promijeni i uglavnom vidi se napredak,
no nedovoljno s obzirom na razmjere zagađenja. U
sklopu radionice posjetili smo glavni pročiščivać otpadnih voda St. Petersburga, koji je izgrađen u zadnjih nekoliko godina i koji je uvelike poboljšao situaciju u Finskom zaljevu, ali daleko od optimalnog.
Dotakli smo se u sklopu moga izlaganja i zagađenosti
mora naših većih luka i njihove šire okolice. Dakako
da smo daleko od zagađenosti Baltika, ali možemo
još puno toga učiniti za očuvanje bioraznolikosti i
učiti iz primjera Baltika. Utvrdili smo da je Jadran
izuzetno čisto more koje treba jače štititi...proglasiti
ZERP :).
Došao je dan rastanka, neki su išli direktno doma,
netko u St.Petersburg, a netko u Moskvu. Uglavnom
sve što je lijepo kratko traje. Mi smo se vratili u
Moskvu, tražili smo hostel no na kraju su izuzetan
geografski duh i simpatije prevladale i spavali smo
kod Tamare doma, skupa sa Aleksom iz Grčke i Andreasom sa Cipra. Prava mala europska komuna u
socijalističkoj zgradi na rubu grada, koja se hranila
izvrsnim specijalitetima koje je pripremala Tama-