je bio otok i grad Pag. A to znači
- sol, čipka, sir! Oni koji nikad
prije, bar ne za dana, nisu prilazili
otoku s južne strane pomislili bi da
odlaze u pustinju, a ne na naseljen
otok. A da na otoku ima vode mogli smo se uvjeriti i sami kada smo
se prošetali do Velog Blata koje,
iako zaslanjeno, služi za crpljenje
vode. Mora se priznati da je posjet
otoku bio dobro isplaniran jer vidjeli smo sve što kulturno definira
taj otok - solanu, siranu i muzej
čipke. Čak smo imali malu ekskluzivu jer smo muzej posjetili prvi,
prije službenog otvorenja. Osim
paške čipke (slika u pozadini), neizostavna je kad se govori o Pagu
i paška sol. Cijeli otok obiluje, ja
bi ih nazvala farmama soli, doduše
većinom zapuštenih. Ali imali
smo prilike posjetiti poznatu, još
djelatnu, Solanu Pag, što sigurno
nije u ponudi neke turističke ture.
Moram priznati da sama tvornica
izgleda kao napušteni objekt i da
nema toliko radnika i strojeva,
netko bi tako mogao i zaključiti,
no takva slika posljedica je korozije metalne konstrukcije izazvane
solju u zraku. Posjet Pagu ne bi
bio potpun da nismo osjetili mirise
fermentacije mlijeka kojom nastaje poznati paški sir. Ako niste
znali, radi se od mlijeka ovaca koje
moraju porijeklom biti sa Paga, a
posebna aroma navodno je rezultat
prehrane ovaca biljem koje bura redovito prekrije posolicom. Razgledali smo i sam grad, ali nažalost
vodič nije bio na razini koja bi bila
primjerena grupi poput nas. Tu
smo se još jednom uvjerili da turizam u mnogim mjestima živi od
raznoraznih priča i legendi. Samo
je jedno možda nedostajalo, posjet
12
vjetroelektranama ili bar razgovor
s nekim tko o njima brine ili tko o
njima zna više. Možda ovo bude
ideja za neke druge prilike. To je
komentar geografa u meni, dok bi
neke možda više zanimao noćni
život ne tako udaljene plaže Zrće.
Posljednji dan bio je
posvećen obilasku Zadra te posjetu Sveučilištu u Zadru, čiji je
dekan u to vrijeme bio profesor
geografije. Nažalost, ne mogu se
više sjetiti imena niti dekana, a još
manje dvojice profesora koji su
nas proveli gradom, nadam se da
mi neće zamjeriti. Iskreno, svidio
mi se i kampus i atmosfera koju
smo zatekli. Šetnja Zadrom možda
je bila kratka, ali vrlo poučna.
Naravno, da smo vidjeli i čuli zadarske morske orgulje, a i naučili
smo zašto je Zadar zaštićen od
bure (vjetar slabi u trenju s podlogom, a kod Bilog briga ‘odskoči’
i ‘preskoči’ Zadar) te da najveće
probleme stvara maestral zbog
otvorenosti prema sjeverozapadu.
Prije pokreta za Zagreb stigli smo
popiti kavu koju su neki iskoristili
za susret sa prijateljima iz EGEAe Zadar.
Posljednji
kilometri
vožnje bili su sjetni jer ipak - bilo
je to posljednje druženje jedne
generacije, kraj zajedničkog putovanja i iskorak prema samostalnosti. Sve u svemu bila je to vrlo
uspješna terenska: poučna, ne
pretjerano iscpljujuća (ni fizički,
ni psihčki), zanimljiva pa i korisna. Možda je bilo nekih zamjerki,
ipak vjerujem da su voditelji uočili
te greške i da će ih ispraviti. Htjela
bih se zahvaliti svima na, nadam
se, zanimljivom druženju, a vama
koji ostajete: sretno na studiju!
Morske orgulje u Zadru