Teren 4. godine
One last time...
Sjeverna Dalmacija
Tekst i fotografije: Zrinka Zaninović
Svi koji su ikad bili na terenskoj
znaju kako ona počinje i kako
završava, samo je jedna prva i
samo je jedna posljednja. Svake
godine naši nam profesori prirede
neko iznenađenje vezano uz prijavu ili sam tijek terenske. Ipak, i
to je oblik obrazovanja, ako smijem dodati za jednog geografa i
najvažniji. Prošle akademske, ali
i građanske godine, generacija
koja je upisala faks 2003. upustila
se posljednji put zajedno u pustolovinu zvanu terenska nastava.
Iskreno, drago mi je da sam izabrala baš ovu trasu, iako ni druga
nije nimalo zaostajala po atraktivnosti. Slučajno se dogodilo da
je baš 90% busa, a i mog smjera,
bilo u busu prof. Danijela Orešića,
kojeg je pratio njegov mladi asistent Ivan Čanjevac, koliko mi je
poznato nekada i član našeg KSGa.
Kako to već ide, vožnja
od Zagreba praćena je pomno biranim riječima naših voditelja o
kraju kroz koji prolazimo. Kako
smo te godine bili primorani voditi
dnevnik, neki su marljivo zapisivali, a neki se opuštali. Prva važnija
postaja bio je Knin, autobus nas je
iskrcao u centru kod trga Franje
Tuđmana, ako se ne varam. Dalje
smo krenuli pješke u ‘osvajanje’
kninske tvrđave, koju su naši preci
izgradili na brdu Sv. Spas. Kad
smo se konačno probili do vrha i
malo odahnuli, shvatili smo da nas
je autobus mogao ostaviti tik pred
ulazom. Čekalo nas je još malo us-
10
pinjanja kako bi stigli do najvišeg
dijela, gdje se i vijori ona velika
dobro poznata zastava. Imali smo
prilike se prošetati, i naravno,
poslušati nekoliko korisnih riječi
našeg profesora, dok su neki to
vrijeme iskoristili drijemajući na
zidinama.
Put nas je dalje odnio do samog
vrela Cetine. Moja preporuka: ako
nemate dobru kartu i nikad tamo
niste bili, ne upuštajte se u tu pustolovinu jer i mi smo jedva uspjeli
pronaći cesticu koja nas je dovela
do podnožja Dinare. Prvo smo se
zaustavili kod crkve Sv. Spasa iz
9. st., za one koji ne znaju kako
izgleda, prelistajte udžbenike iz
povijesti. Zašto je ona posebna?
Pa osim svoje starosti, svjedoči o
prisustvu Hrvata na tom području,
a upravo zbog njene starosti svojatali su je Srbi, tako vas ne treba
iznenaditi pravoslavno groblje,
znatno mlađe, koje okružuje tu
crkvu. Do samog vrela opet se
pješačilo. Tamo se na povišenom
području, s kojega su se neki spustili do vrela, nalazi starija pravoslavna crkva po čemu ćete znati
da ste blizu. Inače, vrelo je doista
zanimljivo, poput velike rupe iz
koje prodire voda u pustom krajoliku Dalmatinske Zagore.
Kako smo se približavali Sv. Filipu
i Jakovu, našoj bazi, crni oblaci su
se sve više okupljali na nebu. Ne
dugo prije no što smo stigli, nebo
se otvorilo. Kiša praćena vjetrom
i grmljavinom pozdravila nas je,
zajedno sa nestankom struje. Tako
osim putovanja prostorom, malo
smo se vratili i u 19. stoljeće. Neki
su se možda i zabavljali tu večer,
no moja malenkost odlučila je napuniti baterije za novi dan i posjet
NP Krka.
Trebao je to biti predivan
dan na brodu od Roškog slapa do
Skradinskog buka, no vremenske
prilike nam nisu bile naklonjene pa
smo uz neugodan vjetar i oblačno
vrijeme klizili rijekom. U pratnji
nam je bio prof. Perica iz Zadra,
kao stručno vodstvo. Prije dolaska
na Krku svratili smo do Burnuma,
za one koji ne znaju, rimskog
kastruma. Trenutno je to veliko
iskapalište, ali i gradilište jer se
uređuje rekonstrukcija jednog dijela nekadašnjeg borilišta. Inače,
pristup je ograničen pa smo stvarno imali sreće. Da se vratimo na
rijeku Krku, nezaobilazna postaja
na toj vožnji je otok Visovac. Ondje nas je dočekao vodič i pokazao
nam muzej, crkvu i ispričao važne
činjenice vezane uz otočić. Jedna
od kolegica zamalo je trajno ostala
na otoku, ali vodič je upropastio
taj mračni plan. Na otoku nas je
dočekao i jedan neobičan prizor
- fazan koji natjerava pijetla po
vrtu, kasnije smo doznali da je
samo branio potomstvo. Također
po otoku nas je pratio mačak koji
je navodno čest gost u crkvi.
No, vratimo se Krki, naučila sam
jednu zanimljivost o rijeci, ona
teče u koritu iznad razine vode
temeljnice, a to je moguće jer joj
je korito impregnirano karbonat-